"Moramo opraštati sebi i drugima u Isusovo ime, ne u svoje ime. Onda moramo moliti za slobodu od onoga čemu robujemo, od mehanizma koji nas je godinama tjerao u bijeg od sebe samih, od drugih i od lica Božjega, i to moramo činiti u Isusovo ime, jer zatvorenik ne može sebe samoga osloboditi. Istinska sloboda se rađa u srcu u kojemu Bog prebiva, a srce u kojemu Bog prebiva, srce pomireno i cjelovito", piše fra Mario Berišić na svojem Instagram profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Oprostiti nije lako, drugima još nekako, a sebi samome gotovo nikako! Vjerujem da su mnoge rane plod ne-ljubavi prema onome kakve nas je Bog htio. Da, možda smo od malena bili odbacivani, vrijeđani, ugnjetavani ili marginalizirani osobito kad je netko bio bolji od nas. Nekome se više posvećivalo pažnje, a nas se jednostavno stavljalo sa strane. Možda nas nisu znali poučiti da ne budemo sebični i da ne žudimo za tim da smo mi u centru?
Problem je uvijek netko drugi, a ne naše srce.
Sve te situacije su u nama rodile mnoge iskrivljene slike o nama samima, a kad se čovjek jednom formira i dobije nekakvu strukturu razmišljanja i osjećanja, proces čišćenja i preobrazbe zna biti jako bolan, osobito ako taj proces krene samoinicijativno bez da smo u pomoć zazvali ljubav Božju koja nam jedina može vratiti ono dostojanstvo koje nam stvarno pripada (ni više, ni manje). Rodi se onda taj osjećaj nedostojnosti, manje vrijednosti ili umišljenosti. Tako čovjek zaglibi u različite poroke i ovisnosti, u loše odnose i bolesne navezanosti na osobe ili stvari i nikako da iz njih izađe van. Problem je uvijek netko drugi, a ne naše srce. Ne može van jer nema ljubavi, ne može prihvatiti ili oprostiti onomu koji mu je nanio takve rane, ili samome sebi ne može oprostiti što je bio slijep i nesposoban, što nije bio jak i hrabar, što nije savršen.
A proces čišćenja i preobrazbe započinje oprostom. Sposobni smo opraštati jer nam je oprošteno!
Bijeg u poroke, loše navike i ovisnosti ili bolni proces čišćenja, u kojemu se suze pretvaraju u kapljice krvi? Čovjek stoji često na tom raskrižju i zbog nesposobnosti ili straha uvijek bira ovaj koji mu je poznat. Bijeg je lakši, donosi bar trenutno zadovoljstvo iako ostavlja još veću prazninu nakon tog slatkog trenutka. A proces čišćenja i preobrazbe započinje oprostom. Sposobni smo opraštati jer nam je oprošteno! Ako ne možemo to mi, onda može On u nama, onaj koji je Ljubav i milosrđe.
Istinska sloboda se rađa u srcu u kojemu Bog prebiva, a srce u kojemu Bog prebiva, srce pomireno i cjelovito.
Moramo opraštati sebi i drugima u Isusovo ime, ne u svoje ime. Onda moramo moliti za slobodu od onoga čemu robujemo, od mehanizma koji nas je godinama tjerao u bijeg od sebe samih, od drugih i od lica Božjega, i to moramo činiti u Isusovo ime, jer zatvorenik ne može sebe samoga osloboditi. Istinska sloboda se rađa u srcu u kojemu Bog prebiva, a srce u kojemu Bog prebiva, srce pomireno i cjelovito.
View this post on Instagram