”Sveti Ante je znamenit svetac, koji nas sabire oko Krista našega Spasitelja kojega drži u ruci i koji nas želi povesti svojim putem mira i ljubavi. Radosni smo u ovom svetom danu kada mnogi dolaze na zavjet, molitvu, pobožnost, primanje svetih sakramenata… Neka je svima na duhovnu izgradnju i korist”, kazao je pred početak svete mise fra Dario Dodig izrazivši zadovoljstvo zbog dolaska provincijala fra Joze Grbeša te je svima zaželio dobrodošlicu u ovu ”duhovnu i kulturnu oazu”, prenosi Radiopostaja Mir Međugorje.

”Mnogi ovdje čine zavjet. Mnogi ovdje dolaze, jer žele biti bolji i drugačiji ljudi. Ja vas pitam: Sjećate li se svetog Ante prošle godine i kakvi smo mi danas u odnosu na godinu prije? Je li naš hod zajedno s ovim svecem i s vrijednostima koje ostaju ili nas rastrga svijet oko nas koji ide nekim svojim putem? Ja vjerujem da je ovo mjesto gdje dolazimo k sebi, gdje počinjemo iznova, gdje se kajemo za loše i želimo bolje… Neka nam ovaj blagdan i ovaj sveti čovjek budu povod za nove početke. Ako imamo hrabrosti za kajanje, onda imamo u sebi Duha poniznosti”, kazao je fra Jozo Grbeš, uvodeći u misno slavlje na blagdan svetog Ante na Humcu.

Ja vjerujem da je ovo mjesto gdje dolazimo k sebi, gdje počinjemo iznova, gdje se kajemo za loše i želimo bolje…

Fra Jozo Grbeš u svojoj propovijedi pozvao je da Bogu pripišemo svako dobro koje smo primili te pojasnio da u kršćanstvu, a ističući primjere svetog Ante i svetog Petra, ”nema mjesta za ega, nema mjesta za velike, nema mjesta za arogantne, nema mjesta za one koji misle da određuju povijest sudbina i naroda sadašnjeg časa i budućeg trenutka”.

”Sve ono što je najvažnije u vašem životu bilo da je u pitanju snaga ljubavi, vjere, obitelji, domovine ili Božanskoga u čovjeku nije naša zasluga. Velike stvarnosti u našem životu su jednostavan dar koji čovjeka može učiniti samo poniznim. Oholim ljudima nitko ne vjeruje. Takve i povijest zaboravlja. Zato upravo ovi slabi znaju da je hrabrost Božanska snaga, da je mudrost Božanski dar, da ta hrabrost kao Božanska snaga nije odsutnost strahova koje imamo u svagdašnjici života, nego priznanje da postoji nešto važnije. Ti slabi znaju da su oni poslani biti blagovjesnicima, biti sol svijeta i svjetlo zemlje, biti početak novoga… Ono što nam Krist želi reći jest da slabo kršćanstvo bez te dimenzije Božanskoga je katastrofa ovoga svijeta. To jadno kršćanstvo bez Božanskoga jest 20. stoljeće. Poubijali smo se masovno. Danas se opet kršćani ubijaju i onda se žalimo da nas nema. Kada Božanskog u sebi nemamo, ne treba nas ni biti. Sveti ljudi poput ovog Padovanca nas upozoravaju upravo na to – da čovjek ne smije ostati samo u svojoj horizontalnoj dimenziji življenja, da bez tog mističnog, bez tog Božanskog, bez tog vertikalnog čovjek ostaje prazan. U ovom horizontalnom svijetu interesa jada i bijede ljudske, čovjek postaje samo kopija vlastite bijede ili grijeha koje ispovijeda cijeli svoj život i nikada iz njih ne izlazi”, kazao je fra Jozo pozivajući da mi moramo biti drugačiji i imati dovoljno snage u sebi i mudrosti da možemo govoriti istinu.

Kada Božanskog u sebi nemamo, ne treba nas ni biti.

”Nemojte vjerovati nikada onima koji ugodno govore, ali loše žive. Mi smo civilizacija koja sjajno piše i odlično govori, ali jako loše živi. Ako naši životi nisu naša poruka i ako naša poruka nije naša svagdašnjost onda uzalud sve ono što mi kažemo da jesmo, jer princip života i zakon ljubavi počinje od mene, od moje obitelji, u mome domu u mojoj župi, od onih koje ja zovem svojim prijateljima… Mi smo civilizacija koja upire prstom u druge, a što je sa mnom? Što je sa stanjem ljubavi u mom životu? Što je s mudrošću koja je meni dana? Što je s ponavljanjem istoga u mom životu?

Ovaj sveti ponizni čovjek iz Padove može nam biti novi početak. Zato vas iskreno molim: nemojte ostati isti. Počnimo iznova. Isto stanje duha nikome ne donosi dobro. isto stanje države nikome ne donosi napredak, isto stanje istoga je početak umiranja. Sveti ljudi nas uče da put prema savršenijem i boljem nikada nije završen. Nek’ nam bude tako – i meni i vama. Amen”, zaključio je fra Jozo Grbeš, koji je na kraju mise od gvardijana dobio i dar, kip svetog Ante.

Na uočnicu blagdana svetog Ante na Humcu je misno slavlje predslavio mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.

”Drago mi je da sam danas ovdje zajedno s vama, kao hodočasnik kako bismo molili zagovor sv. Ante, ali i učili iz primjera njegovog života. Učili iz primjera njegovog života kako se proučava, živi, ljubi Sveto Pismo i Božja riječ i kako se cijelim svojim bićem i životom stavlja Bogu na raspolaganje. Sve ono što dolazi kao posljedica te otvorenosti Bogu samo je posebna Božja milost, kao što je sve što živimo i što jesmo Božja milost. Zato Gospodinu želimo zahvaliti na svim Njegovim darovima, želimo Mu zahvaliti za dar primjera i svetosti sv. Ante i želimo da i samo postanemo sveti. To je naša zadaća i to je naše poslanje”, kazao je mons. Palić koji je u svojoj propovijedi po primjeru sv. Ante pozvao na djela.

Pogledajte u svetog Antu, u srcu svome probudite vjeru i proslavite ovaj sakrament euharistije i postanite bolji ljudi.

”Kaže sveti Ante u jednoj svojoj homiliji: Prepuni smo riječi, a prazni djelima. Zato neka prestanu riječi, a govore djela. Nakon svih ovih devet dana gdje ste s ovoga mjesta čuli i slušali različite riječi, čovjek bi najradije prestao govoriti i samo rekao: Pogledajte u svetog Antu, u srcu svome probudite vjeru i proslavite ovaj sakrament euharistije i postanite bolji ljudi”, kazao je između ostalog biskup Palić, napominjući kako je sveti Ante živio sam 36 godina, ali je promijenio povijest. Na ovoj misi bio je blagoslov djece.