"Zli u bîti, zli do srži: ja u njih ne vjerujem. Oni ne postoje. To jednostavno nije moguće zato što je čovjek stvoren dobar, na sliku Božju! Što se onda dogodilo? Kako postajemo zli? Postoje ljudi koji su kroz život teško ranjeni, povrijeđeni, emocionalno osakaćeni. No otpočetka ne bijahu takvi. Svaki čovjek stvoren je prirodno dobar, na sliku Božju - ponavljam! Prirodno čist", poručio je župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu fra Ivan Marija Lotar.
Župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu, fra Ivan Marija Lotar na svojim je društvenim mrežama objavio nekoliko poticajnih riječi o nepostojanju zlih ljudi. U nastavku prenosimo objavu fra Ivana Marije Lotara.
Ili jednostavno: zli – za mene ne postoje. Zli u bîti, zli do srži: ja u njih ne vjerujem. Oni ne postoje. To jednostavno nije moguće zato što je čovjek stvoren dobar, na sliku Božju! Što se onda dogodilo?
Kako postajemo zli?
Postoje ljudi koji su kroz život teško ranjeni, povrijeđeni, emocionalno osakaćeni.
No otpočetka ne bijahu takvi.
Svaki čovjek stvoren je prirodno dobar, na sliku Božju – ponavljam!
Prirodno čist.
Kroz život se susreće s razočaranjima, povredama, poniženjima… I brani se.
Često na krivi način, time okamenjujući svoje srce.
S vremenom postaje neosjetljiv na potrebe drugih jer mu je srce tako skučeno, da u njemu nema mjesta ni za koga.
Nije ni čudo – previše boli pustiti nekoga u srce i ponovno iskusiti povredu.
Slijed krivih odluka, neprohodne okolnosti, loše odluke donesene na brzinu – nepromišljeno…sve su to čimbenici koji utječu na to kako ćemo se formirati.
Zato takve ljude žalim. Žalim nedovoljno prihvaćene, nedovoljno voljene, duhovno i emocionalno ranjene, one koji drugoga ponižavaju kako bi se sami probili, koji moraju nekoga “nagaziti” da bi se uzdignuli ili jednostavno bolje osjećali. Žalim one koji vrijeđaju, ogovaraju. Zašto ih žalim?
Zato što mi je lakše žaliti ih, nego mrziti. Zato što mi žal omogućava da ih ljubim, a mržnja samo produbljuje razdor.
Ne žalim ih radi žaljenja, nego mi ih je iskreno žao i želim im pomoći! A i ti možeš! Nije dovoljno shvatiti da imaš problem, iako je svakako najvažnije. Treba potražiti pomoć! Stručnu: psihološku i duhovnu. Ne “ili”, nego “i”!
Svaka rana može zacijeliti. Svako srce ozdraviti. Zao čovjek, skinuvši ljuske rana i grijeha, može postati dobar – ako želi.
I zato ranjenost nije opravdanje!
Ti možeš biti dobar i zato si dužan činiti sve da budeš takav!
Treba doći onome koji ozdravlja – Isusu.
Bez straha. Isus nije poput ljudi, on ostaje vjeran dovijeka i uvijek!
Postoje mnogi ljudi jaka i otvorena srca čija nas sâma prisutnost ozdravlja – oni su prava produžena ruka Božja!
Ne boj se i otvori svoje srce! Možeš ti to