Onda kada se gadiš sâm sebi, onda najglasnije usklikni: "Moj Otac me danas voli još više!" - to je autentično, sinovsko pouzdanje u Boga kojemu ništa ne može stati na kraj! Nemojmo krivo shvatiti: Bog ne želi naše padove, ali nas želi podići kada padnemo. On ne želi naše grijehe, ali ih oprašta kada se pokajemo. Sve je to Očeva pedagogija i odgoj te put kojim nas vodi! Svaki trun, svako zrnce stvarnosti u našemu životu, Otac koristi da nas čvršće privine uz svoje ogromno srce! Dopustimo mu, poručuje fra Ivan Marija Lotar, župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskoga sa zagrebačkog Svetog Duha. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Zahvalnost je ključ radosnoga života. Biti zahvalan Bogu na daru obitelji, poziva, talenata, zdravlja, posla, djece i tako dalje – imperativ je svakoga vjernika. To je već poznato. Međutim, jesmo li zahvalni Bogu na sebi samima?
Hvala ti, Gospodine, kada pobijedim napast, ali i hvala ti, Gospodine, i kada ju ne pobijedim!
Hvala ti, Gospodine, kada pobijedim napast, ali i hvala ti, Gospodine, i kada ju ne pobijedim! Hvala Ti, Gospodine, na svakoj milosti, daru, uspjehu, naučenome, minimalnom napretku. Hvala ti, Gospodine, na svakom padu, stropòštanju, porazu, poniženju! Hvala ti na svakom koraku unaprijed i unatrag! Hvala ti što me porazom učiš više nego pobjedom! Hvala ti što mogu biti ogoljen, siromah i bijeda pred tobom, a i dalje biti biće silnog dostojanstva i vrijednosti u tvojim Presvetim očima, Oče! Hvala ti, Oče, na svakoj minuti, sekundi i stotinki moga života, jer one su neponovljivi dar meni! Hvala ti što me svakim danom ljubiš, prihvaćaš i podižeš te, sve više, sebi vodiš.
Nemojmo krivo shvatiti: Bog ne želi naše padove, ali nas želi podići kada padnemo. On ne želi naše grijehe, ali ih oprašta kada se pokajemo.
Onda kada se gadiš sâm sebi, onda najglasnije usklikni: “Moj Otac me danas voli još više!” – to je autentično, sinovsko pouzdanje u Boga kojemu ništa ne može stati na kraj! Nemojmo krivo shvatiti: Bog ne želi naše padove, ali nas želi podići kada padnemo. On ne želi naše grijehe, ali ih oprašta kada se pokajemo. Sve je to Očeva pedagogija i odgoj te put kojim nas vodi! Svaki trun, svako zrnce stvarnosti u našemu životu, Otac koristi da nas čvršće privine uz svoje ogromno srce! Dopustimo mu!