Duhovni poticaj  ‘Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Goran Azinović, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije za Radio Mir Međugorje.

Volite li opomene? Koga zapravo opominjemo? Većinom se opominju djeca, a kao da se odrasli ne trebaju opominjati i kao da je odraslima neumjesno uputiti opomenu. Opominje onaj tko nas voli. Kada smo bili djeca, sjećamo se kako nas je majka brižno opominjala, uvijek je to činila s puno ljubavi. Nedavno mi je jedan stariji čovjek priznao: „Kada sam bio dijete, lako je bilo odrastati jer uvijek me je netko opominjao i vraćao na pravi put, ali kad su nestali iz moga života ljudi koji su me opominjali, tada sam ja sišao s pravog puta. Nisam naučio živjeti bez opomena, bez njih sam sve više išao u krivom smjeru, dok potpuno nisam dotaknuo dno života.“ Zanimljivo, koliko god bile teške, a nekad i neshvatljive, ipak su nas opomene najviše oblikovale, i to opomene majke, oca, bake, djeda, prijatelja, susjeda ili pak nekog slučajnog prolaznika koji nam je želio dobro.

Zanimljivo, koliko god bile teške, a nekad i neshvatljive, ipak su nas opomene najviše oblikovale, i to opomene majke, oca, bake, djeda, prijatelja, susjeda ili pak nekog slučajnog prolaznika koji nam je želio dobro.

Ovih dana sam uzeo u ruke knjigu Kajetana Essera pod naslovom Opomene svetoga Franje. Esser tumači 28 opomena koje je Franjo uputio svojoj braći franjevcima, a nalažu kako ispravnije živjeti i čega se trebaju čuvati. Kao da sveti Franjo i danas kroz te Opomene tako dražesno i s puno ljubavi progovara onima koje voli, a to su njegova braća. Iako nosi naziv Opomene, u knjizi se ponajprije vidi koliko je Franjo ljubio svoju braću i do koje im je mjere želio istinsko dobro. O, kako je fino živjeti dokle god postoje ljudi koji nas opominju jer jedino uz opomene pravilno rastemo.