Suradnja s katoličkim redovnicama

U listopadu 1854., dok je bjesnio Krimski rat, katolički biskup Southwarka poslao je poruku londonskim samostanima. Pisalo je:

„Moram imati pet sestara do sedam sati sutra ujutro na London Bridgeu [željeznički kolodvor], spremne za polazak za Carigrad.“

Dana 13. listopada 1854. The Times je objavio:

„Ne samo da nema kirurga, već nema ni bolničara ni medicinskih sestara koje bi izvršavale kirurgove upute i brinule se o bolesnima tijekom intervala između njegovih posjeta. Ovdje su Francuzi daleko nadmašili nas.

Njihovi medicinski aranžmani su izuzetno dobri, njihovi kirurzi brojniji, a imaju i pomoć sestara milosrdnica, koje su u nevjerojatnom broju pratile ekspediciju.

Ove predane žene izvrsne su medicinske sestre.“

grb medicinskih sestara Florence Nightingale/ Foto: Wikimedia Commons

Zašto nemamo sestara milosrdnica?

Sljedećeg dana iste su novine objavile pismo u kojem su britanskoj javnosti postavile sljedeće pitanje: „Zašto nemamo sestara milosrdnica?“

Florence Nightingale uputila je pismo prijateljici koja je bila supruga ministra zaduženog za vojne bolnice.

U svom pismu, Nightingale je predložila ideju o osnivanju medicinske radne skupine koji bi se brinula o ranjenicima na Krimu, dodajući:

„Vjerujem da bismo mogli biti od koristi ranjenim jadnicima.“

Florence Nightingale predvodila je novoformiranu skupinu koja se uputila prema Krimu 21. listopada 1854. godine.

Od 38 žena,  u pratnji je bilo 15 katoličkih redovnica.

Florence Nightingale/ Foto: Wikimedia Commons

Djela milosrđa

Nightingale se pobrinula da medicinske potrepštine stižu iz Londona na Krim. Ona i njezina skupina počeli su čistiti bolnicu; uspostavljena je osnovna njega ranjenika, uključujući sanitarno previjanje rana, kupanje pacijenata i osiguravanje redovitih obroka na odjelima, National Catholic Register.

Ključno je da Nightingale nije samo brinula o fizičkim potrebama pacijenata.

Godine 1856., kada je rat završio, Nightingale je pripisana zasluga za smanjenje stope smrtnosti onih koji su joj povjereni na brigu s 50 na samo 2 posto.

Florence Nightingale/ Foto: Wikimedia Commons

Kršćanka

Florence Nightingale krštena je kao anglikanka, a tijekom cijelog života ostala je kršćanka. Bila je otvorena katoličkoj duhovnosti, privučena djelima svete Terezije Avilske i svetog Ignacija Loyolskog.

Ono što ju je najviše oduševilo u Katoličkoj Crkvi bile su redovnice koje su njegovale bolesne i brinule se za njih, a povezivao ih je zajednički poziv milosrđa.

Njezin poziv, kako ga je ona shvaćala, bio je pomagati onima koji pate njegujući bolesne.

Od početka sukoba i prvog regrutiranja medicinskih sestara, Florence Nightingale željela je imati katoličke medicinske sestre uz sebe. U jednom pismu ministru rata, napisala je:

Katoličke medicinske sestre su najvjernije kršćanke koje je ikada srela – neprocjenjive u svom radu predanom, srcem i umom, služenju Bogu i čovječanstvu.

U Hrvatskoj se po sestrama milosrdnicama naziva bolnica u Vinogradskoj. Osim toga, Crkva je i dalje zauzeta u brizi za bolesnike kroz djelovanje redovnica koje rade u bolnicama, bolničke kapelane i kapelice, apostolat milosrdne braće sv. Ivana od Boga, a katolički tehničari i medicinske sestre imaju svoje društvo (HKDMST). Hrvatsko katoličko sveučilište na studiju sestrinstva obrazuje mlade snage koji su okupljeni u studentsko društvo Nutrix.