Ugledni američki publicist i predavač moralne teologije i teologije tijela na prestižnim učilištima u Americi i Australiji Christopher West u videu objašnjava brojne nepoznate detalje čudotvorne slike Gospe Guadalupske. Donosimo prijevod njegovog izlaganja:

Prije nekoliko godina imao sam povlasticu, u blizini bazilike Naše Gospe od Guadalupe u Mexico Cityju, više od dva sata slušati predavanje jednoga od najvećih svjetskih stručnjaka za tilmu. Tamo postoji i Institut posvećen proučavanju značenja tilme, a ovo govorim po sjećanju. Ne mogu obećati da je sto posto točno sve što govorim, ali uvjeravam vas da je bit onoga što dijelim sigurne i provjerene informacije.

Gospa od Guadalupe s detaljnim tumačenjima / Wikipedia

Ovo je kodeks, a kodeks je abeceda domorodačkog naroda Meksika. Oni su njegovali kulturu slike. Postoje različite abecede, a naša se sastoji od slova. Njihov alfabet bile su slike sastavljene od zvijezda i cvijeća. Sve je to Astecima prenosilo poruku Evanđelja. Dakle, ako mi, 500 godina kasnije, nemamo pojma o astečkom kodeksu, zapravo čitamo strani jezik koji ne razumijemo i ne znamo što govori. Ali istaknut ću nekoliko stvari koje sam naučio na spomenutom predavanju.

Simbolika boja, zvijezda i cvijeća

U sredini slike imamo boju. Nije sasvim vidljiva ali, po astečkom shvaćanju, boja u sredini simbolizira Zemlju, a boja vanjskog plašta simbolizira nebo. To znači da je zemaljsko stvorenje, Marija, odjevena u otajstvo neba. Tu je i cvijeće koje simbolizira zemlju i zvijezde koje simboliziraju nebo. Čim su astečki Indijanci ugledali ovo, odmah su shvatili što su vidjeli. Spajanje, brak neba i zemlje. Anđeo u jednoj ruci drži središnji dio, koji je zemlja, a u drugoj drži boju neba. I tako ovaj anđeo simbolizira Gabrijela, koji najavljuje vjenčanje neba i zemlje. Dakle, anđeo spaja nebo i zemlju, okupljene porukom anđela.

Nadalje, kada su Asteci ugledali Gospinu kosu, odmah su znali da se tako češljaju djevice. Čim domoroci vide tako počešljanu kosu, znaju da se radi o djevici. Ali ovo je trudnička traka, odnosno pojas za trudnice. Odmah su vidjeli da je ovo djevica koja je – trudna. Ali kako djevica može biti trudna? Ovaj cvijet s četiri latice, jasmin, u kodeksu domorodačkog naroda Meksika je simbol božanstva. Čim Asteci vide sliku, odmah vide Djevicu. Ali da je trudna i da u svojoj utrobi nosi Boga?

Otvorenost Rijeci života

Ovaj cvijet je, u abecedi domorodačkog naroda, simbol civilizacije. Korijen tog cvijeta povezuje se s nebom. Ova stabljika, u kodeksu domorodačkog naroda, je znak koji su oni zvali Rijeka života. Kako kultura postaje kultura života? Mora otvoriti rijeku prema nebu. Da bi civilizacija mogla procvjetati, mora se otvoriti rijeci života koja dolazi s neba. Kako je to Djevica trudna, i to s Bogom? Zato što je otvorila cijelu svoju ženstvenost i cijelo svoje biće, kao žene, rijeci života koja dolazi s neba.

Vjerovali su da boga Sunce treba umiriti žrtvom ljudskih srdaca. U toj kulturi smrti ubijali su ljude na žrtveniku i čupali im srca da ih prinesu bogu Suncu.

Okrenemo li sliku naopako, a u astečkoj kulturi simboli se mogu okretati u različitim kutovima, dobiva se drugačija poruka. Ovo izgleda kao ljudsko srce, s arterijama. A što se događalo među starosjediocima u to vrijeme? Vjerovali su da boga Sunce treba umiriti žrtvom ljudskih srdaca. U toj kulturi smrti ubijali su ljude na žrtveniku i čupali im srca da ih prinesu bogu Suncu. Vidite, ljudsko srce otvoreno je Bogu i rijeci života koja teče od Boga. I Bog koji je u njezinoj utrobi. Upamtite, Djevica trudna s Bogom je ona koja će ponuditi njegovo Presveto Srce kao krajnju žrtvu Bogu.

Boga se ne umiruje ljudskim žrtvama

U razumijevanju Asteka, ova žrtva mijenja kulturu smrti i vraća kulturu života. Upamtite, kada na to gledamo na ovaj način, ovo je simbol procvata kulture. A jedini način na koji kultura može cvjetati je otvaranje Rijeci života koja dolazi s neba. Ovo je Krist. Krist je Bog koji je u utrobi Djevice. Djevica je odjevena u Sunce, ali stoji na Mjesecu i svojom djevičanskom trudnoćom s Bogom govori o tome kako umiriti boga Sunce. Ne žrtvovanjem ljudskih srdaca, nego dopuštajući Bogu u njezinoj utrobi da žrtvuje svoje Srce, kako bi svi bili spašeni. Sve je to napisano jezikom domaćih naroda.

Djevica je odjevena u Sunce, ali stoji na Mjesecu i svojom djevičanskom trudnoćom s Bogom govori o tome kako umiriti boga Sunce.

Gospa od Guadalupe / Wikipedia

Gospa od Guadalupe za nas postaje simbolom onoga što znači prevesti evanđeosku poruku na jezik kulture koju pokušavamo evangelizirati. Sveti Pavao kaže da onaj tko želi propovijedati Evanđelje, “mora svima postati sve”. Morate razumjeti jezik i kulturu onih koje pokušavate doseći s Evanđeljem, i morate prevesti Evanđelje u jezik određene kulture kako bi baš ti ljudi prigrlili Radosnu vijest. Zbog toga je 15 milijuna ljudi u roku nekoliko, najviše deset godina, ušlo u Katoličku Crkvu u Meksiku, jer su razumjeli Evanđelje na svom jeziku.

Pobjednički ples

A vidite li njezino savijeno koljeno i ruke sklopljene na srcu? Kada su Europljani pogledali ovu sliku, rekli su da Gospa moli. I to je istina. Ali kada su Asteci pogledali sliku, shvatili su da je u pozi koju su nazvali pobjedničkim plesom nakon rata. Kad bi pobijedili, tako bi plesali. Marija je pobijedila neprijatelja kako bi spasila ljude. Vidjeli su nebo ujedinjeno sa zemljom u utrobi Djevice, što se ostvaruje otvaranjem prema nebu.

Tako se cijeli meksički narod preobrazio iz kulture smrti, u kojoj su se međusobno ubijali i gdje je bilo određenog seksualnog nasilja. Mi danas gledamo na naš svijet, u kojemu također postoji seksualno nasilje. Kad izopačimo nagnuće naše spolnosti i okrenemo je od života, ona postaje instinkt smrti. Ali BDM pokazuje kako se naša spolnost može otvoriti Bogu.

Marija je pobijedila neprijatelja kako bi spasila ljude. Vidjeli su nebo ujedinjeno sa zemljom u utrobi Djevice, što se ostvaruje otvaranjem prema nebu.

Gospa od Guadalupe ima boje kože i crte lica mestice, osobe koja je dijelom Španjolac, a dijelom Meksikanac. Biti mestica u to vrijeme, prije skoro 500 godina, bila je velika sramota. Budući da su Španjolci pokorili Meksiko, vojnici su zlostavljali žene. Nakon toga su se rađala djeca koja su dijelom bila španjolska, a dijelom domorodačka meksička. To je bio izvor velike sramote za meksički narod, jer su bili pokoreni, a ti vojnici su se užasno odnosili prema njima. Ta djeca su zato odbačena i često ostavljana u prirodi da ih pojedu životinje i ptice, jer su bila znak sramote nakon španjolskog osvajanja.

Gospa od Guadalupe ima boje kože i crte lica mestice, osobe koja je dijelom Španjolac, a dijelom Meksikanac. Biti mestica u to vrijeme, prije skoro 500 godina, bila je velika sramota.

Otkupljenje žene i ženstvenosti

Pogledajte što Marija čini! Ona dolazi tim ljudima, na njihovo mjesto srama, kao mestica, i jasno kaže: “Ne bojim se tvoje boli. Ne bojim se tvoje sramote. Ne bojim se ovog seksualnog nasilja, koje je užasno. Ali dolazim ravno u ovu sramotu, bol i u ovaj užas, i donosim vam Boga u svojoj utrobi. Želim vam pokazati da je ženina utroba sveto mjesto, mjesto spasa i prebivalište Božje.”

Bazilika Naše Gospe od Guadalupe / Wikipedia

Asteci su to znali. Pogledali su i vidjeli – ovo je djevica trudna s Bogom. Maternica nije mjesto srama, maternica je sveti hram. To je Božje prebivalište, skriveno u maternici. Ne razmišljamo o tim stvarima, ali ako stvarno razmislimo što je Božić, onda je to žena trudna s Bogom. Ako je stvarno i uistinu žena zatrudnjela s Bogom, ako je Djevica trudna s Bogom, tada je ženina utroba postala raj na zemlji, jer nebo je prebivalište Božje.

U Mariji je ženina utroba postalo Božje prebivalište. Dakle, upravo na tom mjestu srama za astečke žene, koje su španjolski vojnici zlostavljali, ova Žena, koja je mestica, pokazuje otkupljenje ženskog tijela i otkupljenje utrobe kao najsvetijega mjesta na zemlji. To je ono što slavimo na blagdan Gospe Guadalupske – otkupljenje naših tijela.

Ako je stvarno i uistinu žena zatrudnjela s Bogom, ako je Djevica trudna s Bogom, tada je ženina utroba postala raj na zemlji, jer nebo je prebivalište Božje.