Djeca uče o svom nebeskom Ocu od svoga zemaljskog oca. Očevi bi trebali biti glava obitelji, jaki vođe, vjerni svojim ženama i predvoditelji discipliniranja svoje djece. Prema riječima svetog Pavla: „A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim” (Ef 6, 4) i drugdje „Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom” (Kol 3, 21). Kao očevi, pomozimo svojoj djeci da budu bogobojazna i pobožna djeca, blagoslivljajući ih, a ne proklinjući ih, prenosi portal Muževni budite.

Bog Otac, preko božanskog oruđa sakramenata, blagoslivlja svoju djecu. Razmislite o tome kako sakramenti inicijacije (krštenje, potvrda i sveti red) ostavljaju neizbrisiv trag ili sakramentalni karakter na duši (usp. KKC 1121). Ovaj nas sakramentalni pečat još savršenije suobličuje Kristu i daje nam posvećujuću milost, koja nam omogućuje da sudjelujemo u Njegovu životu i ljubavi. Ostali sakramenti popravljaju naš prekinuti odnos s Bogom (ispovijed) i savršenije sjedinjuju naše duše s našim Stvoriteljem (sveta euharistija). U nadnaravnom redu, sakramenti su načini na koje Bog Otac blagoslivlja svoju djecu.

Za daljnje posvećenje svojih vjernika Crkva je ustanovila „sakramentale” koji nas, iako ne daju milost Duha Svetoga na način na koji to čine sakramenti, pripremaju za primanje milosti i upućuju na suradnju s njom (usp. KKC 1668 – 1670).

Vjernicima liturgija sakramenata i sakramentala posvećuje gotovo svaki događaj njihova života božanskom milošću koja proizlazi iz vazmenog otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Iz tog izvora crpe snagu svi sakramenti i sakramentali (Sacrosanctum Concilium, 61).

Blagoslovi su među najvažnijim sakramentalima jer „svaki blagoslov hvali Boga i moli za njegove darove” (KKC 1671). Budući da većina nas ne živi sa zaređenim klericima, Crkva dopušta drugima da ih zamijene, u ovom slučaju biološkim očevima (ili posvojiteljima).

Patrijarsi Staroga zavjeta shvaćali su važnost blagoslova. Abraham, Izak i Jakov blagoslivljali su svoju djecu, posebno svoju prvorođenčad. Zapravo, blagoslov prvorođenih je bio toliko važan da je Jakov ukrao Ezavov blagoslov od Izaka (usp. Post 27, 27–29). I, kao što Knjiga postanka zaključuje, postoji dug Jakovljev blagoslov njegovih dvanaest sinova, koji postaju dvanaest plemena Izraelovih (Post 49). Nekako smo izgubili osjećaj koliko je važno davati blagoslove.

Papa Benedikt – čije papinsko ime znači „blagoslov” – uzeo je ime po utemeljitelju zapadnog monaštva, svetom Benediktu. Jedna od mojih najdražih scena iz njegova života, koja pokazuje snagu blagoslova, jest kad je njegova prva zajednica smatrala njegovo monaštvo toliko strogim da su ga pokušali otrovati. Međutim, u trenutku blagoslova stola razbila se čaša ili pehar u kojem je bio otrov. Tad je sveti Benedikt otkrio da ga redovnici pokušavaju otrovati te je napustio zajednicu. (Ovo također naglašava važnost blagoslova stola prije blagovanja!)

U Duhu liturgije, kardinal Ratzinger raspravlja o važnosti različitih gesta i držanja i donosi ovaj prekrasan odlomak o važnosti znaka križa:

„Nikad ne mogu zaboraviti s kolikom su pobožnošću i s kakvom nutarnjom prisnošću i posvetom otac i majka nama djeci, kada bismo odlazili iz kuće, pogotovo kad bi to bio duži rastanak, utiskivali na čelu, usnama i na srcu znak križa blagoslovljenom vodom. Taj je blagoslov bio pratitelj za koji smo znali da nas vodi, vizualizacija roditeljske molitve koja je s nama išla, pratila nas, te jamstvo da tu molitvu drži i nosi blagoslov Otkupiteljev. Blagoslov je bio ujedno i izazov nama da se ne udaljimo iz dosega tog blagoslova. Blagoslivljati je svećenička gesta, te smo tako mi kao djeca ćutili u tome znaku križa svećeništvo naših roditelja, njegovo posebno dostojanstvo i snagu. Smatram da bi takvo blagoslivljanje moralo ponovno mnogo snažnije ući u svakodnevni život…” (str. 180).

Ljudi, uzmimo k srcu poticaj pape Benedikta. Ponovno uspostavimo znak križa kao blagoslova za naše žene i djecu. Papa Benedikt spominje davanje blagoslova pri izlasku iz kuće. U našoj obitelji imamo posebnu molitvu, blagoslov preuzet iz Rimskog brevijara za one koji su na putu:

In viam pacis et prosperitatis dirigat nos omnipotens et misericors Dominus: et Angelus Raphael comitetur nobiscum in via, ut cum pace, salute et gaudio revertamur ad propria.

Svemogući i milosrdni Gospodin vodio nas putem mira i blagostanja, i neka arkanđeo Rafael bude uz nas na putu, da mognemo opet se vratiti svome domu u miru, zdravlju i radosti.

Jedna od mojih najdražih odgovornosti kao oca jest blagoslov prije spavanja. A budući da đavao mrzi latinski, preferiram svojoj djeci dati znak križa recitirajući blagoslov na latinskom:

Benedictio Dei omnipotentis, Patris, et Filii, et Spiritus Sancti, descendat super vos, et maneat semper.

Blagoslov Boga svemogućega, Oca, Sina i Duha Svetoga, sišao na vas i ostao uvijek s vama.

Na latinskom je riječ za „blagosloviti” benedicere, doslovno ʻgovoriti dobro’. Suprotno je maledicere, što znači ʻgovoriti zlo’ ​​ili ʻproklinjati’. Sveti Jakov nas podsjeća da iz istih usta izlaze blagoslov i prokletstvo (Jak 3, 10). Budimo ljudi koji dobro govore i daju blagoslove! Budimo prenositelji Božje ljubavi i milosrđa onima oko sebe. Poslušajmo savjet pape Benedikta o našem roditeljskom svećeništvu i podijelimo znak križa onima oko nas.