U božićno vrijeme normalan čovjek, više no inače, razmišlja o potrebitima, usamljenima i bolesnima. Upravo je to i razdoblje kada se može promišljati tko je zapravo siromašan čovjek te što nam, u tom kontekstu, poručuju skromne betlehemske jaslice u koje je položen tek rođeni Isus...
Za siromahe u Starom i Novom zavjetu postoji mnoštvo naziva i sinonima, od kojih neki nisu nimalo ugodni: ubogi, potrebni, poniženi, mršavi, jadom pogođeni te poniženi. Siromaštvo je u biblijska vremena bilo stanje vrijedno prijezira, a, nažalost, situacija je slična i danas, piše Katolički tjednik.
Ono se počesto smatra, baš kao u prošla vremena, posljedicom nerada, nemara i lijenosti. Upravo su te tri negativne “sile” one koje čovjeka bacaju u bijedu i za što ostali ljudi, šira ljudska zajednica pa i država, osjećaju da nemaju nikakve odgovornosti. Kada se k tomu pridoda činjenica da su pojedine obitelji osiromašene zbog bolesti, na što se ne može utjecati, ili zato što je neki od njezinih članova izgubio dobra prijevarom, kockom ili drugim porokom, prečesto šira zajednica “pere ruke od njih”.
Upravo se tada zaboravlja kako je, ipak, više ljudi otjerano u siromaštvo, tuđom krivicom, zbog tlačenja, obmanama i otimačinama, koje čine moćniji i bogati, a u pojedinim slučajevima i institucije same države. U tim trenutcima žalbe ubogih počesto slušaju samo pojedine svjetovne humanitarne organizacije te, dakako, Crkva kao takva.
Analogija štalice
Katekizam Katoličke Crkve o siromaštvu piše: „U gospodarskim stvarima poštivanje ljudskog dostojanstva zahtijeva vršenje krjeposti umjerenosti da bi se ublažila privrženost dobrima ovoga svijeta; krjeposti pravednosti, da bi se poštivala prava bližnjega i dalo mu se ono što mu pripada te krjeposti solidarnosti slijedeći zlatno pravilo i darežljivost Gospodina koji premda bogat, poradi nas postade siromašan da se mi njegovim siromaštvom obogatimo“ (2407).
Ovo referentno djelo koje sažima doktrinu Katoličke Crkve također dodaje kako je posjedovanje materijalnih dobara sasvim normalno, to jest legitimno “pravo na privatno vlasništvo, na pravedan način stečeno ili primljeno” i da ga treba poštovati, ali je potrebno imovinu koristiti u plemenite svrhe – za zajedničko dobro (2403).
Na tragu toga valja podcrtati kako je umjerenost u gomilanju dobara povezana s evanđeoskim siromaštvom te se Kristov sljedbenik ne bi trebao bojati siromaštva.
Na tragu toga valja podcrtati kako je umjerenost u gomilanju dobara povezana s evanđeoskim siromaštvom te se Kristov sljedbenik ne bi trebao bojati siromaštva. “Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko”, prvo je od Isusovih izgovorenih blaženstava koja nikako nisu pohvala bijedi, gladi i nevolji nego, ako zanemarimo onostranost, poziv, ili modernim žargonom rečeno, apel na djelovanje prema onima koji su ovisni o tuđoj pomoći.
Jaslice/Katolički tjednik
Kako je čovjekovo bivstvovanje ovisno o Božjem djelovanju, isto tako je ovisna i njegova sreća i ispunjenost. Budući da je Bog ljubav, kako piše Ivan u svojoj Prvoj poslanici, siromašni su cjeloživotni test, ali i poziv, za djelovanje svakog vjernika, kako bi postali Božji ugodnici.
Tu je logiku posvjedočio i sam Krist koji je, prema svim parametrima, bio siromah s malom nadnicom. Rođen je u štali; za njegova prikazanja u Hramu žrtvovane su „dvije grlice ili dva golubića“, što je bila obveza manje imućnih; u jednom dijelu života bio je izbjeglica; borio se kroz život kao tesar i obični težak; počesto spavao samo na podu ili daskama lađe; umro na križu bez posjeda te na kraju pokopan u tuđu grobnicu.
Spasitelj nije bio samo siromašni radnik u materijalnom smislu, On je bio „siromašan u duhu“ jer je njegov život uključivao i poniznost, blagost te krotkost.
Spasitelj nije bio samo siromašni radnik u materijalnom smislu, On je bio „siromašan u duhu“ jer je njegov život uključivao i poniznost, blagost te krotkost. To je siromaštvo podrazumijevalo moralni način raspodjele ovozemaljskih dobara kao nečega što je prolazno te ne smije upravljati životom čovjeka.
Upravo je, između ostaloga, to i poruka jaslica koje se spominju u kratkoj rečenici u evanđeljima, a postale su sastavni dio gotovo svih božićnih tradicija diljem svijeta.
Pa koji je njihov smisao danas?
Jaslice su jedne, ali je poruka mnogo
Jaslice su prepoznate – ne samo kod kršćana – kao sinonim za razdoblje u godini koje je rezervirano za proslavu Isusova rođendana. Scena jaslica prikazuje Spasitelja u jednostavnu okruženju, u štalici ili špilji s običnim pastirima i životinjama. To naglašava vrijednosti skromnosti i poniznosti, podsjećajući vjernike i ljude dobre volje da veličanstvenost i svetost mogu proizići iz jednostavnosti.
Darovi koje donose pastiri simboliziraju ljubav i potrebu odvajanja od navezanosti na materijalne stvari. Jaslice ističu vrijednost darivanja, ne samo vidljivih dobara, nego i ljubavi, pažnje i dobrote.
Jaslice ističu vrijednost darivanja, ne samo vidljivih dobara, nego i ljubavi, pažnje i dobrote.
Rođenje Djeteta u njima donosi radost i nadu obitelji, ali i svijetu. Ova poruka naglašava svjetlo i radost koji dolaze s Božićem, posebno u teškim vremenima koja su u posljednjem ratu iskusili i Hrvati, a u ovom trenutku i kršćani, te svi ostali, u Svetoj zemlji
Nadalje, jaslice prikazuju Mariju, Josipa i Isusa kao Svetu Obitelj. To podcrtava važnost obiteljskih vrijednosti, ljubavi i podrške unutar zajednice koja je često i razlog, ako izostane, zašto ljudi upadaju u siromaštvo.
I na kraju motiv mudraca koji dolaze simbolizira traganje za istinom. To može potaknuti razmišljanje o važnosti traženja dubljeg smisla u životu u kome materijalne stvari ne mogu ispuniti čovjeka u njegovoj biti.
Jaslice, zapravo, čovjeka u duhovnom smislu vode k Bogu.
Kako smo vidjeli, jaslice imaju mnogo slojeva značenja i poruka koje se iz njih mogu iščitati. U biti, one podsjećaju na temeljne kršćanske vrijednosti: ljubavi, poniznosti, darivanja i nade, koje dolaze s rođenjem Isusa Krista i nastanjuju se među vjernicima.
Jaslice, zapravo, čovjeka u duhovnom smislu vode k Bogu.
Kakvo siromaštvo muči moderan svijet?
Siromaštvo nije nešto što se događa drugima i negdje tamo. Različitim spletom nesretnih okolnosti ili pogrješnih ulaganja te odluka može zahvatiti različite skupine ljudi. Međutim, posebice se ističu dugotrajno nezaposleni, radnici s niskim primanjima, djeca bez staranja, starije osobe i druge ranjive skupine u kojima prednjače bolesni i nesposobni za rad.
Različite zemlje i regije suočavaju se s drugačijim izazovima vezanim uz siromaštvo, a percepcija toga fenomena često proizlazi iz raznolikih ekonomskih, kulturnih i društvenih konteksta.
Stoga postoje različiti oblici neimaštine i moderna “siromaštva” koje je često pretjerivanje i jadikovanje bez relevantna uporišta (trava je zelenija drugdje).
Prvi pojam koji se nameće na tom tragu je relativno i apsolutno siromaštvo: Koncept relativna siromaštva odnosi se na situaciju u kojoj ljudi osjećaju siromaštvo u korelaciji s drugima u svojoj zajednici. Apsolutno siromaštvo, s druge strane, odnosi se na nedostatak osnovnih životnih potrepština i uvjeta.
Je li siromaštvo nasljedno?
U društvima u kojima postoji visoka razina ekonomske nerazmjernosti prijenos financijskih sredstava s jedne generacije na drugu može biti ograničen. Ako roditelji nemaju dovoljno sredstava pružiti djeci osnovne resurse poput obrazovanja, zdravstvene skrbi i sigurna smještaja, djeca mogu biti izložena riziku siromaštva.
Socijalne strukture i norme također mogu utjecati na prenošenje siromaštva. Ako su određeni društveni sloj ili zajednica sustavno izloženi siromaštvu, često je teže prekinuti taj ciklus. Također, ako određeno društvo ima ograničene prilike za zapošljavanje ili ako su radna mjesta slabo plaćena, to može doprinijeti nasljedovanju siromaštva.
Slijedi ideja razlike u životnom standardu: razvijene zemlje često imaju viši prosječni životni standard u usporedbi s manje razvijenim zemljama. Stoga, osoba koja se može smatrati siromašnom u bogatijoj zemlji može i dalje imati pristup određenim resursima koji su luksuz za ljude u manje razvijenim područjima.
Potom dolaze različite potrebe i troškovi: troškovi života, uključujući hranu, smještaj, obrazovanje i zdravstvenu skrb, mogu značajno varirati između zemalja. Ono što se smatra siromaštvom u jednoj, može biti znatno različito od standarda života u drugoj zemlji.
Na kraju su društvene i kulturne norme: one igraju važnu ulogu u oblikovanju percepcije siromaštva. U određenim društvima određeni životni standardi mogu biti norma, a odstupanje od njih može dovesti do osjećaja siromaštva.
Jaslice u materijalnom smislu
U materijalnom smislu božićne jaslice naglašavaju nekoliko aspekata.
Društvena nejednakost: Božić donosi poruke ljubavi, darivanja i zajedništva. Međutim, u društvima s velikim jazom između bogatih i siromašnih, blagdansko razdoblje ističe i socijalne nepravde i ekonomske nejednakosti te potiče na njihova smanjivanja.
Solidarnost i pomoć: mnogi koriste blagdane kao prigodu za doniranje hrane, odjeće ili volontiranja kako bi pomogli onima koji nemaju.
Osjećaji usamljenosti: za određeni sloj ljudi, posebno one koji se suočavaju sa siromaštvom, Božić može biti teško razdoblje ako nemaju sredstava za sudjelovanje u tradicionalnim obiteljskim slavljima. To može pridonijeti osjećaju izolacije i usamljenosti ako ne budu dio slavlja i svečanosti.
Vrijednosti darivanja: unatoč materijalnim ograničenjima, mnogi ljudi koji se suočavaju sa siromaštvom cijene zajedništvo tijekom Božića. Darivanje može biti emotivno ispunjujuće i pridonijeti osjećaju povezanosti s drugima.
U konačnici, kako smo vidjeli, odnos između siromaštva i Božića čiji su jedan od simbola upravo jaslice, kompleksan je, prožimajući i ovisi o mnogim čimbenicima. Razumijevanje i podrška župne, ali i šire zajednice mogu igrati ključnu ulogu u olakšavanju izazova koje ljudi suočeni sa siromaštvom mogu doživjeti tijekom blagdana, ali i ostatka godine.