Večernju misu sa zazivom Duha Svetoga na početku akademske godine u nedjelju, 12. listopada, u varaždinskoj katedrali predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš. Studentima je poručio: „Nemojmo biti gladni pored obilja koje Bog priprema za nas“
Biskup Radoš je na slikovit način predstavio Božju riječ kao stol s hranom, s kojeg svatko može uzeti ono što mu je potrebno za duhovni rast.
„Propovijed nije analiza, nego blagovanje, biramo zalogaje koji nas mogu nahraniti“, rekao je, te u nastavku istaknuo sedam „zalogaja“ koje mogu okupljeni ponijeti sa svete mise u svakodnevni život.
Protumačio je riječ Božju koja u prvom čitanju donosi ozdravljenje od gube Naamana Sirca, a u Evanđelju ozdravljenje desetorice gubavaca.
Prvi zalogaj: Voda
Naaman, sirijski vojskovođa, bio je očišćen od gube nakon što je poslušao riječ proroka i okupao se u rijeci Jordanu sedam puta. Čudesno ozdravljenje ne dolazi od vode, nego od Božje riječi, koja ima snagu pročistiti čovjekovo srce, um i život.
Čitanje Božje riječi je kupanje koje ozdravlja.
Ne ostavljajte riječ Božju netaknutu, neka ona postane vaša svakodnevna hrana, dio vašeg studija, vašeg života, poručio je studentima mons. Radoš.
Drugi zalogaj: Zemlja
Naaman, nakon ozdravljenja, želi ponijeti sa sobom grumen izraelske zemlje kao znak Božje prisutnosti i blagoslova. Upozorio je na suvremenu pojavu iseljavanja mladih te pozvao studente da ne traže sreću samo u tuđini:
Na ovom grumenu zemlje moguće je ostvariti život i snove.
Treći zalogaj: 10 gubavaca
Unatoč različitom podrijetlu, vjeri, kulturi i dobi, desetoricu gubavaca povezuje zajedništvo koje nadilazi vanjske razlike.
U tom kontekstu biskup je studentima poručio da i sami, tijekom studija, uče rušiti one granice koje ih sprječavaju da prihvate druge.

Foto: Canva
Četvrti zalogaj: poštovanje
Gubavci su stajali podalje od Isusa ne želeći mu se nametnuti, pokazali su poštovanje njegove slobode i dostojanstva. Znati se zaustaviti ispred tajne svakog čovjeka, poštovati njegove granice, to je vrlina.
Peti zalogaj: Poniznost
Ovi gubavci nisu tražili svoje „pravo“, već su molili: „Smiluj nam se“.
Istinska molitva ne počiva na zahtjevima, nego na želji za prihvaćanjem, blizinom, ljubavlju.
Oni traže od Gospodina da im on vrati dostojanstvo koje im je bolest uzela i koje im je onda društvo još dodatno stavilo isključivši ih iz zajednice živih. Mole za dostojanstvo.
Šesti zalogaj: Vjera
Njihova vjera djeluje i kad nema trenutnog odgovora. Isus gubavcima ne pruža ozdravljenje odmah, već ih šalje svećenicima i tek na tom putu oni bivaju očišćeni.
Put je onaj koji ozdravlja.
Vjera u Gospodina, na čiju riječ mi odlazimo, ozdravlja.

Liturgijsko čitanje / Foto: Pexels
Sedmi zalogaj: Zahvalnost
Posljednji, ključni zalogaj bio je čin zahvalnosti jednog gubavca koji se, za razliku od drugih, vraća zahvaliti Isusu.
On ne traži samo ozdravljenje, nego odnos, prisutnost i ljubav.
„On dolazi kod Onoga kojim mu je iskazao ljubav jer u Njemu prepoznaje da je to izvor ljubavi i ne zadovoljava se samo sa jednom gestom, jednim učinjenim djelom, nego želi biti pored ovoga izvora da stalno može piti, da može biti sretan i danas i sutra i cijeloga života.
Isus je za njega prilika da ostvari svoj život, da se obrati i da bude sretan čovjek,“ rekao je biskup Radoš, ističući važnost zahvalnosti.
Na kraju propovijedi, biskup Radoš pozvao je posebno studente da ne propuste duhovnu hranu koja im je svakodnevno dostupna u Božjoj riječi i u zajedništvu s Kristom.
„Nemojmo biti gladni pored obilja koje Bog priprema za svakoga od nas“, zaključio je.