Isusovac Niko Bilić profesor je na zagrebačkom Fakultetu filozofije i religijskih znanosti. Na mrežnoj stranici amdg.eu bilježi proces cjeloživotnog učenja kroz duhovnost, teologiju, predavanja, molitve, knjige, znanstvene članke, stručne radove i suradnju s mnogim zajednicama te fakultetima. Njegovo razmatranje uz današnje Evanđelje donosimo u cijelosti.

Isusu, kad ga njegovi iziđoše obuzdati (Mk 3,20-21)

Dolaziš u kuću, Učitelju dobri. Zacijelo svoju u Kafarnaumu, kamo si se doselio iz svoga Nazareta da ti bude stan (Mt 4,13). Ona ista u kojoj su, kroz otvor na krovu, četvorica vjernika spustila uzetoga (Mk 2,4). I sada je opet kuća puna. Iznova se cijelo mnoštvo okupilo (ὄχλος Mk 2,4; 3,20), žele do tebe. Gdje si ti, tu zajednica buja. Ti si izvor jedinstva.

Jesu li Dvanaestorica uza te? Ta izabrao si ih ponajprije zato da budu s tobom (Mk 3,14). I sad nemate kad ni jesti (Mk 3,20). Osjećaš svu težinu ljudskoga života. Ni kruh svagdanji nemaš.

Bit će jasno da te pogrešno optužuju kad kažu da želiš srušiti Hram – Očev dom (Mk 14,58); ili – evo sada, za koji čas – da si sotonski suradnik i da u demonskom duhu djeluješ (Mk 3,22. Pokazat će se da te krivo shvaćaju kad govore da si Ivan Krstitelj, da si Ilija ili Jeremija, da si neki od starih proroka (Mk 16,14), a sada već kruže glasi i dopiru do tvojih da nisi pri sebi, da si sav ekstatičan, poludio (Mk 3,21). S dobrom voljom oni dolaze. To su tv oji (Mk 3,21), tvoja rodbina, Nazarećaninovi Nazarećani, koji te znaju jer si kod njih odrastao. Njihov si. Malo kasnije postat će jasno da je tu i tvoja majka (Mk 3,31).

Žele pomoći, to im je dužnost. Izišli su obuzdati te i ukrotiti, vratiti te na pravu mjeru, staviti natrag u našu normalu, dozvati te k pameti da dođeš k sebi. Žele te postaviti opet na prugu života.

Spasitelju, daruj spasenje onima koji trpe od gladi i koji umiru od gladi! Pogledaj na one, koje lažno optužuju da su umobolni i ludi! Danas te ipak posebno molim za ljude koji pate od duševnih tegoba, smetnji i ozbiljnih bolesti; za duše ko je progoni strah, stiska i tjeskoba, pritisak i preduboka tuga; koje tište neprestane mučne misli, preteški osjećaji i unutarnja hladnoća, nespavanje, bespomoćnost i ostavljenost, stezanje i bol, poremećaji u tijelu i umor bez kraja; za sve koji se boje da će sići su uma.

Isuse naš, kada dođe čas, doista će ti duša biti potresena (Iv 12,27) i na smrt žalosna, spopast će te užas i tjeskoba (Mt 26,37.38; Mk 14,33), bit ćeš u smrtnoj muci, u agoniji; za nas ćeš se krvlju znojiti (usp. Lk 22,44). Ti znaš, Gospodine. Pomozi, izbavi, spasi! Pošalji svetoga Tješitelja!