Udruga Ekosspiritus obilježava 20 godina djelovanja. Iako je mnogima poznata kroz planinarske križne puteve i različite duhovne programe koji povezuju zahvalu Bogu kroz sve stvoreno i molitvu u prirodi, priča Ekosspiritus puno je šira i obuhvaća i duhovnost i baštinu. Kako je Udruga kroz proteklih 20 godina utkana u život Crkve i po kojim ih plodovima danas prepoznajemo rekao je u emisiji ‘Aktualno’ Hrvatskoga katoličkog radija tajnik Udruge Radovan Librić.

„Već od samog početka i osnivačke skupštine imali smo točnu viziju koji smo kroz ovih 20 godina nastojali ostvariti, a neke ćemo ostvariti tek za neke druge godišnjice”, kazao je uvodno. Ističe također kako su najprepoznatljiviji po planinarskim križnim putevima: „Kad su nastali bili su pravi hit, danas brojem padaju, ali kvalitetom rastu i proširili su se u sve nad/biskupije gdje smo ih ostavili uredima za mlade.”

Foto: Facebook ‘Ekosspiritus’

Planinarski križni putevi svih ovih godina bili su i mjesto susreta i sklapanja brakova iz kojih su rođene obitelji koje su sada sastavni dio djelovanja Udruge. Tako osim velikih planinarskih križnih puteva postoje i obiteljski planinarski križni putevi za roditelje s malom djecom kojima je program posebno prilagođen. U Udruzi djeluje i planinarska akademija s preko 140 djece, a svakih 14 dana imaju susrete na kojima uče kako boraviti u prirodi, kako podići šator, pronaći pitku vodu, prepoznati strane svijeta, kako se orijentirati i naučiti neke vještine uz logorsku vatru. „Dakle, sada djeca koja su plod zajedništva i ljubavi roditelja koji su se upoznali na planinarskim križnim putevima i u našim zajedništvima žive svoju stvarnost kroz različite sadržaje koje im nudimo”, nastavlja.

Foto: Facebook ‘Ekosspiritus’

“Isto tako, poznati smo po svom duhovnom-planinarskom centru u Samoborskom gorju u malom zaseoku Cerina župe Svetog Duha u Noršić selu. Tu smo kupili zapuštenu kuću, odnosno gospodarske objekte iz polovice 19. st., i kroz nekoliko godina ne koristeći niti kredite niti kakve izvore financiranja, već osobnom žrtvom izgradili smo ovaj centar. Donatorskim i prijateljskim vezama dobivali smo materijal koji smo sami ugrađivali, jer među članovima imamo puno majstora, tako da je danas Cerina otvorena javnosti i njome prolaze planinari te dolaze različite skupine na duhovne vježbe ili koriste taj prostor za neke svoje sadržaje”, tumači naš gost. Cerina je mjesto zajedništva, sjedište i centralni prostor okupljanja članova udruge Ekosspiritus koji su grupirani u šest sekcija, a svaka sekcija ima svoje vodstvo i od najmanjih do najstarijih rade i ostvaruju planove s godišnjih skupština.

Foto: Facebook ‘Ekosspiritus’

No ono što Ekosspiritus čini drugačijim od mnogih planinarskih i eko udruga ili društava je prepoznatljiv duhovni pristup koji je utkan u svaki njihov projekt: „Osnivači Udruge su teolozi i vjeroučitelji, vjernici laici koji žive u svojim župama te u svakom programu postoji duhovna nota, dakle Euharistija je temelj naših okupljanja. Njegujemo planinsku duhovnost koja je sve raširenija među ljudima, ne samo našim članovima. Ljudi žele biti u prirodi, žele se nadahnjivati prirodom koju je Gospodin stvorio i neopisivo je kako, kad planinarimo ili dočekujemo izlaske ili zalaske sunca negdje na planini, molitva, pjesma, zahvaljivanje, tišina, kontemplacija i meditacija jednostavno se stvore u tvome srcu. Onda je lako uz ove programe imati i duhovni sadržaj”, ističe.

Foto: Facebook ‘Ekosspiritus’

Članovi dolaze iz desetak različitih župa u kojima su aktivni vjernici laici, od kateheta, djelitelja pričesti, do župnih pastoralnih vijeća. „Želimo da se u tim našim susretima ljudi nadahnjuju, obogaćuju i vraćaju u svoje župe gdje onda mogu djelovati i na primjeru ovog zajedništva stvarati manje zajednice i vjerničke krugove u svojim župama.”

Naziv Ekosspiritus, pojašnjava Librić, ima značenje ‘čisti duh’: „Tražitelji smo Duha Božjega, nikad ne posustajemo u tome. Mislim da je današnje vrijeme jako obilježeno duhovnim, iako se to možda ne vidi, ali kad dođete na takva mjesta ljudi su tragatelji za duhovnim. U današnjem modernom vremenu hodočašće je isto kao prije tisuću godina, ali opet stavljeno u današnji kontekst.”

Foto: Facebook ‘Ekosspiritus’

Prepoznati su i kao čuvari baštine u samoborskom kraju, napominje: „Imamo prekrasnu etnografsku zbirku koju je država zaštitila kao kulturno dobro i velik broj narodnih nošnji s kojima izlazimo u procesije, župna proštenja i slavlja. Tu je i niz radionica koje mlađe ljude poučavaju baštini, tradiciji i kršćanskim korijenima.”

Udruga Ekosspiritus među svojim sekcijama okuplja i članove bratovštine sv. Jakova koja je prije dvije godine počela s trasiranjem puteva Camino Hrvatska.

Foto: Udruga Ekosspiritu

Na pitanje tko može postati član udruge Ekosspiritus, Radovan Librić odgovara: „Vrlo je lako postati član naše zajednice. Gotovo sve sekcije imaju probni rok, ljudi sami šalju upit putem službene stranice ili društvenih mreža ili su to već naši prijatelji koje oduševljeni članovi povuku u naše zajedništvo. To su ljudi koji rade različite poslove, imaju organizirane živote i obitelji s većim brojem djece, a slobodno vrijeme daju za opće dobro potpuno besplatno, volontirajući, sastajući se u zajedništvu kako bi učinili nešto za opće dobro.”