Žetva je velika, radnika malo i povodom ovoga citata i razmišljanja o duhovnom pozivu fra Stjepan Brčina ugostio je Luku Teteca koji je posvjedočio o svojem duhovnom pozivu na koji se odazvao u svojoj petnaestoj godini.

Luka Tetec posvjedočio je da se veoma rano suočio s problemima zbog kojih je i otišao u samostan. “Ušao sam u sjemenište da prvo nisam niti upoznao Boga. Izbacili su me iz škole u šestom razredu jer sam upao u loše društvo. Moja obitelj nije živjela pobožno bili smo  tradicionalni, išlo se u crkvu za Božić i uskrs, nije se kod kuće molilo, svađa je bila i psovka. Ja nisam dobio tu ljubav i tražio sam ljubav na ulici. Tu ljubav sam osjetio nakon mnogo toga što sam prošao, učinio sve loše, bio loš dečko. Bio sam toga nesvjestan. Morao sam se dokazati i svoj ego podići. Kada su me izbacili iz škole više nisam znao što bih i kako bih”, rekao je.

Tu ljubav sam osjetio nakon mnogo toga što sam prošao, učinio sve loše, bio loš dečko.

Nakon što je doživio izbačaj iz škole u životu Luke Teteca počele su se mijenjati neke stvari. “Došla mi je nova susjeda i počeo sam se družiti s njezinim sinom, to je bilo to ljeto kada su me izbacili iz škole. Kada sam prvi put došao kod nje slučajno u kuću to je bila jako skromna gospođa sa svojim sinom pitala me za ime. Rekao sam da se zovem Luka. samo me je pogledala i rekla: ‘Luka tebi treba Bog, tebi treba mir u srcu. Bio sam začuđen i to sam ignorirao, nisam to prakticirao, nisam se ni molio, a ni poznavao Boga. Pričala mi je kako je ona upoznala Božju ljubav, kako je ona upoznala živoga Boga. I kako sam se počeo družiti sa njezinim sinom preko ljeta ona bi mi svaku večer ili kroz dan pričala o Bogu, pričala mi je mnoga svjedočanstva, doslovno ono što mi nije niti mi je mogao u to vrijeme dati niti jedan svećenik jer mi nije mogao da ti nisam to nigdje mogao čuti i vidjeti, doživjeti,” rekao je Luka.

Moje srce bi toliko bilo ispunjeno ljubavlju, osjetio sam tu neku prisutnost i na svaki mali trenutak bi meni vjera narasla.

Posvjedočio je kako mu je bilo fascinantno to što se od nje vraćao kući sretan. “Moje srce bi toliko bilo ispunjeno ljubavlju, osjetio sam tu neku prisutnost i na svaki mali trenutak bi meni vjera narasla. Osjetiš da je tu netko. Ta osoba me je voljela što do tad mi nitko nije pružio tu ljubav. Kada bih bio sa svojim starim društvom doma bih dolazio živčan, svađao bih se, psovao. Bio bih nervozan i živčan, a kada bih od nje odlazio bio bih sretan”, istaknuo je.

Luka se prisjetio kako je prvi puta molio krunicu sa susjedom. “Pozvala me unutra i rekla mi ćemo moliti krunicu. Rekao sam da neću moliti jer to ne znam moliti, a ona je rekla: ‘Samo ti slušaj, mi ćemo to zajedno nekako izmoliti‘. Meni je to trajalo dosta dugo, nisam znao kako i što. Sprijateljili smo se, bila mi je s jedne strane druga majka”, naglasio je.

Bio sam jako tužan jer sam prvi puta osjetio da gubim osobu koju sam volio i koja se za mene brinula i dala mi nešto što mi nikada nitko do tada nije dao. Dala mi je ljubav i Boga u srce.

Ono što je ponovno promijenilo situaciju jest to što je susjedi pozlilo. “Dolazim kući i prijatelj me je nazvao da mu je mama završila u bolnici. Mislio sam da me laže. Rekao je da se ne zeza i da je ona stvarno u bolnici. Nisam mu vjerovao. No, nažalost doživjela je moždani udar. Nisam mogao doći k sebi dva dana, bilo mi je teško, doktori su govorili da će umrijeti. Bio sam jako tužan jer sam prvi puta osjetio da gubim osobu koju sam volio i koja se za mene brinula i dala mi nešto što mi nikada nitko do tada nije dao. Dala mi je ljubav i Boga u srce. Stalno mi je neki glas govorio da počnem molim krunicu. Moja prva krunica je trajala sat i pol vremena jer ju ja ne bih znao izmoliti uvijek bi se vraćao jer bih nešto promašio i tako. Kako sam ja nastavio moliti pokazala su mi se dva puta. Kao da mi se postavilo pitanje hoću li se vratiti na stari put ili krenuti na novi put. Odlučio sam tim težim putem. Jest teži, ali puno blagoslovljeniji.”

Moja prva krunica je trajala sat i pol vremena jer ju ja ne bih znao izmoliti uvijek bi se vraćao jer bih nešto promašio i tako.

“Počeo sam moliti, ići na mise, jako sam osjećao mir u srcu, jako sam se počeo mijenjati u mojoj školi, bio sam jako radostan. Roditeljima je to bilo čudno jer su me znali onakvog lošega. Teta Lidija je bila u komi i bolnici, ali njezina sestra okupila je molitelje koji su molili za nju i ona je se podigla iz kome i napravila znak križa. Bog je dao znak da će ju ozdraviti. Bio sam radostan da je ona ostala živa. Bio sam radostan kada sam bio uz nju”, rekao je.

Luka je istaknuo da otkad je počeo moliti krunicu više nije preskakao. “Moleći krunicu osjećao sam mir, osjećao sam da je Marija sa mnom i da me štiti svojim plaštem. Kada sam se tako molio uvijek mi je u glavi bio glas: ‘Budi moj svećenik‘. Ja sam to odbijao. Mislio sam da su svećenici pametnjakovići, samo pametuju i da su završili velike škole. Odlučio sam iako je bilo teško, rekao sam Bože ako je to tvoja volja znam da će biti teško, ali da će biti blagoslovljeno i da će taj put biti pravi. Tako sam se odazvao na kraju osmog razreda”, posvjedočio je.

“Baš na zadnji dan osmog razreda nazvao me njezin sin i rekao mi da mu je mama umrla. Nisam znao što bih mu rekao, bilo mi je jako teško. Rekao mi nešto što mi je dalo snagu, rekao mi je: ‘Luka, meni nije žao što je ona umrla, jer ja znam ako je ona nešto dobro u svojem životu napravila, napravila je to da je tebe dovela na pravi put. Nema većega da se nekoga po šalje za svećenika.‘ Poslije sam plakao, nisam mogao vjerovati, jer majka mu je umrla na osamnaesti rođendan, a on mene tješi. On je zadovoljan tim što je mene dovela na pravi put”, prisjetio se.

Tko ljubi Boga, Bog mu sve okreće na dobro. Ja sam to iskusio i to potvrđujem.

Govoreći o svojem pozivu rekao je da nije toliko vjerovao sebi, ali predao je sve Bogu uz molitvu. “Govorio sam Bogu ako je to njegova volja onda ću ja to uspjeti. Tko ljubi Boga, Bog mu sve okreće na dobro. Ja sam to iskusio i to potvrđujem. Roditelji su to prihvatili radosno. Bili su radosni da ja iz tog jednog života dođem ja jedan drugi svijet. Podržavaju me. Mama mi je otkrila da me je svaku nedjelju prikazivala Bogu. Moja mama je proživljavala dvije godine sramotu, ali je ustrajala prikazivajući me Bogu. Mogu reći da sam doživio mir. Uvijek sam bio nemiran, dobio sam mir. Uvijek sam bio bahat, smatrao se najvišim, dobio sam barem donekle dar poniznosti. Ta poniznost je dar molitve”, rekao je.

Drugim mladićima je poručio ako osjete poziv to trebaju prihvatiti. “Ako su se odlučili za poziv u tome ih ne treba ništa sprječavati”, istaknuo je.

Luka je istaknuo da mu je najdraža svetica Majka Terezija, ali i to da je posebno posvetio svoj molitveni život Mariji. “Najviše sam se povezao s Marijom preko krunice koju mi je pokazala susjeda. Krunicu molim svaki dan i zaista mi Marija kroz molitvu i ostale molitve”, zaključio je.