Gabrijel Lukić kazao je da mu drago što je uspio spoznati Boga kroz molitvu, kroz euharistiju, kroz sakramente i sakramentalni život što zaista smatra vrijednim. “Mogu reći da je začetak svega kada sam krenuo ministrirati u Sesvetama s trinaest godina. Mogu reći da su me roditelji poticali na to, ali isto tako sam okružen mladim ljudima koji vjeruju u Boga i to je dobro utjecalo na mene”, rekao je.

No, istaknuo je da mu se u jednom trenutku dogodilo da je izopćio Boga iz svojega života. “Nisam smatrao da je tu za mene i da bih ja trebao biti tu za njega. Kako je vrijeme prolazilo ja sam i dalje dolazio na svete mise ne imajući predodžbu da se ne dajem u potpunosti. Tako sam nastavio kroz cijelu srednju školu. I svaki put kada nije bilo onako kako sam ja zamislio, na moj način, korio sam sebe i nisam bio zadovoljan samim sobom”, istaknuo je.

Kako je vrijeme prolazilo ja sam i dalje dolazio na svete mise ne imajući predodžbu da se ne dajem u potpunosti.

“Prije godinu dana zahvaljujući prijatelju Marku došao sam na Duhovno duhovite večeri na Svetom Duhu kod fra Stjepana Brčine. Otišao sam bez ikakvih očekivanja i ostao sam zapanjen. Kada sam ušao u crkvu, kada sam osjetio prisutnost Duha Svetoga, ne mogu reći da sam tada osjetio prisutnost živoga Boga u sebi, ali sam tada definitivno osjetio živoga Boga u drugim ljudima. Samo sam pomislio da i ja želim to. Osjetio sam Duha Svetog u toj crkvi i jednostavno sam ostao zapanjen. Kako je vrijeme prolazilo nisam propustio nijedan susret”, prisjetio se Gabrijel Lukić.

Osjetio sam Duha Svetog u toj crkvi i jednostavno sam ostao zapanjen.

Posebno ga je dodirnula situacija koja se dogodila na njegovom četvrtom dolasku na Duhovno duhovite večeri za koju kaže da mu je promijenila pogled na duhovni svijet. “Tu večer sam po prvi puta doveo i svoju djevojku. Kada je počelo klanjanje djevojka iza mene imala je reakcije. Čuo sam da cura jeca. Klečao sam i sjećam se da je bila pjesma ‘Gledaj, On te gleda‘ i najednom samo sam čuo curu koja je bila dva metra iza mene kako je izrazito počela jecati, a nakon minutu-dvije to jecanje je preraslo u izrazito jako vrištanje. Vrisak je bio sve jači i jači. Tu djevojku su odveli u sakristiju. Kako se nastavilo s klanjanjem i pjesmom te kako je pjesma bila glasnija tako se vrisak pojačavao iz sakristije. I tu sam ja rekao stop, ne mogu, osjećao sam se baš uznemireno i nije mi bilo jednostavno jer nisam znao što se događa. Otišao sam doma nikakav, nisam mogao zaspati te sam ujutro primijetio da me to i dalje kopka. Odlučio sam malo nad tim razmatrati i tada mi se dogodila spoznaja da duhovni svijet stvarno postoji. Ta spoznaja kada obučem ministransku haljinu, kada pričam s drugim ljudima i kada činim neka djela da sve to netko vidi. Shvatio sam da se isplati boriti za Božje lice. I za mene je ta spoznaja bila nešto čudesno”, istaknuo je.

Odlučio sam malo nad tim razmatrati i tada mi se dogodila spoznaja da duhovni svijet stvarno postoji.

Kazao je da je tu započeo njegov duhovni rast koji je produbio na duhovnom kampu na Cresu na koji je otišao bez ikakvih očekivanja. No, u emisiji je posvjedočio da se s kampa vratio kao drugi čovjek. “Sedam dana mise, sedam dana klanjanja, sedam dana redovne molitve, sedam dana pričanja o Bogu, sedam dana slušanja kateheze, sedam dana možeš imaš priliku postaviti pitanje bilo kojoj osobi koja je bila ondje i koja će ti nešto preporučiti ili dati savjet. Meni je to bilo nešto predivno. Meni je to ostalo u sjećanju. Sjećam se svakog trenutka kojeg sam proveo tamo i hvala Bogu što me je doveo tamo”, rekao je.

Gabrijel Lukić kazao je kako su njegovi ciljevi, planovi i ideje prije toga bili sastavljeni bez Boga. “Morao sam napraviti reviziju svojih planova i ideja. I postaviti si jednostavno pitanje: ‘Služim li ja Bogu ispunjenjem ovih ciljeva i ovih planova koje sam ja postavio?‘. Služim li ja Bogu ispunjavajući ove obveze, družeći se s ovim ljudima, izlazeći na ova mjesta i borba je bila to teža koliko se bilo teško maknuti od tih stvari i koliko se teško predati se Gospodinu u potpunosti. Tada sam shvatio da je najvažnije pitanje koje si trebamo postaviti pri određivanju bilo kakvih ciljeva, planova ili ideja: ‘Služim li ja ovime Bogu? I služim li ja ovime drugim ljudima?‘ . Ovo govorim svima, a i sebi, koji još nisu došli do spoznaje da je Isus Krist, najveća osoba ovoga i onoga svijeta, došao i služio. Koliko mi možemo biti oholi i reći da nećemo služiti, a pogotovo mi muškarci znamo imati takve stavove”, naglasio je Lukić.

Tada sam shvatio da je najvažnije pitanje koje si trebamo postaviti pri određivanju bilo kakvih ciljeva, planova ili ideja: ‘Služim li ja ovime Bogu? I služim li ja ovime drugim ljudima?‘

Govoreći o otkrivanju identiteta istaknuo je: “Važno je da svaka osoba otkrije svoj identitet kroz cijelu tu borbu. Naš identitet, naši planovi, naš život, trebaju biti posvećeni isključivo Bogu.”

Gabrijel Lukić je već četiri godine u vezi te je istaknuo: “Predivno je kada uz sebe imaš osobu koja ćete potaknuti da otkriješ svoj identitet, a svoj identitet otkriti znači približiti se Bogu. Osobe koje otkriju svoj identitet znaju da su ljubljena Božja djeca, znaju tko su oni i spoznaju svoje ja, a kada spoznaju svoje ja, znaju svoju svrhu, a svrha je doći u Nebo gledati lice Božje”.

Predivno je kada uz sebe imaš osobu koja ćete potaknuti da otkriješ svoj identitet, a svoj identitet otkriti znači približiti se Bogu.

“Predivno je to kada imaš ljude s kojima se možeš okupiti na molitvu i ne bi toga bilo da ljudi ne pokazuju inicijativu. Mislim da nije prošao dan kada nismo molili krunicu. Mislim da nama mladima nedostaje te inicijative i odlučnosti. Drago mi je da sam okružen ljudima koji pokazuju i inicijativu i odlučnost”, rekao je.

A na pitanje što danas najviše nedostaje mladima odgovorio je: “Odlučnost. Odlučiti se za put zrelosti. Odlučit se za duhovni rast. Predlažem svima pokazati odlučnost, pokazati inicijativu. Posebno predlažem muškarcima da priđu djevojkama, da priđu možebitnim ljubavima i da pokažu inicijativu i odlučnost. Vjerujem da to mladima nedostaje”.

Odlučiti se za put zrelosti. Odlučit se za duhovni rast. Predlažem svima pokazati odlučnost, pokazati inicijativu.

“Pozvani smo na služenje. Treba staviti naglasak, posebno mladim muškarcima da budu odlučni i da se sve više i više približavaju svom identitetu i da služe. I za kraj mogu reći da Bog ne daje križ za koji smatra da ga mi ne možemo prenijeti, da ga mi ne možemo podnijeti. Tako da koje god strahove imali odlučno, čvrsto u vjeri i uz Boga i tada znamo da će sve biti u redu”, zaključio je.