Kako bismo započeli put prema višim oblicima molitve kao što je prožeta kontemplacija – vođena Bogom – moramo biti spremni prekinuti veze sa stvarima u svijetu koje nas opterećuju. Moramo se odvratiti čak i od dobrih stvari i moliti Boga da nas očisti od naših grijeha i navezanosti. Trebamo učiniti molitvu najvećim prioritetom svakog dana. Ova molitva će nam pomoći da prevladamo i odvojimo se od stvari ovoga svijeta. Upravo će to prisno sjedinjenje s Bogom u molitvi obnoviti Crkvu i dovesti duše Kristu, piše Constance T. Hull s portala Catholic Exchange.

Čak nas i najmanja vezanost za grijeh i svjetovna dobra sprječava da se uzdignemo do Boga.

Ova nevezanost mora započeti raskidom s našim grijesima, smrtnim i lakim. Isključivanje smrtnog grijeha iz našeg života čini se očitim, ali ravnodušnost prema lakom grijehu sprječava duhovni rast i može dovesti do nazadovanja u smrtne grijehe za koje smo mislili da smo ih nadvladali Božjom milošću. Čak nas i najmanja vezanost za grijeh i svjetovna dobra sprječava da se uzdignemo do Boga. Sam Gospodin nam govori da moramo tražiti ono što je nebesko, a ne ovozemaljsko.

Bogati mladić (Matej 19,16-30) slijedi slovo zakona, ali je vezan za svoje bogatstvo. Kad ga Gospodin pozove da ostavi svoje bogatstvo, dade siromasima i slijedi ga, mladić odlazi tužan. Koliko često činimo istu stvar s raznim svjetovnim zadovoljstvima, grijesima, odnosima, planovima, ambicijama i vezanostima koje imamo u ovom životu? Gospodin je pogledao ovog čovjeka s ljubavlju i uputio mu dublji poziv, ali mladić je izabrao svjetovne privrženosti. Istu stvar činimo u različitim stupnjevima u svakodnevnom životu i u Crkvi.

Molitva pred Presvetim / Foto: Dario Zürchauer

Vrlo je lako prionuti svjetovnim užicima. Duhovni učitelji – sveci – razumjeli su da nas svaka vezanost za svjetovne stvari sprječava da se uzdignemo do viših oblika molitve i jedinstva s Bogom. To je jedinstvo za koje smo u konačnici stvoreni, a ne prianjanje za dobre stvari ovoga života koje su mali pogled na Boga. On nam želi dati Sebe.

Čak je i laki grijeh oblik ropstva kojeg nas Bog želi osloboditi.

Otac. Thomas Dubay, S.M. u Fire Within: Sveta Terezija Avilska, Sveti Ivan od Križa i Evanđelje—o molitvi objašnjava:

Već nas je Novi zavjet opominjao da ne smijemo voljeti ovaj prolazni svijet niti bilo što što je u njemu, jer ljubav Očeva ne može postojati u osobi koja voli svijet, puteno tijelo, požudno oko, oholost posjeda. Božja milost nas je naučila “da ono što moramo učiniti je odreći se svega što ne vodi Bogu, i svih naših svjetovnih ambicija.

Stavljamo previše naglaska na ljude, a premalo na Boga. Ako nas naši odnosi ne dovedu do Boga, onda moraju postati ispravno uređeni prema Bogu ili izrezani.

Kada je naš fokus na stvarima ovoga svijeta, tijelu, posjedu ili seksualnim apetitima, pretvaramo stvorena dobra u lažne idole koji stoje na putu jedinstvu s Bogom. Postajemo opterećeni našim strastima i svim dobrim stvarima oko nas. Dobra ovoga svijeta uvijek su namijenjena da nas dovedu do Boga, ali ona nisu Bog, zbog čega se moramo naučiti nevezanosti. Sve dok se ne posvetimo odvajanju od svjetovnih stvari, nećemo biti otvoreni višim oblicima jedinstva s Bogom. I dalje ćemo biti robovi. Čak je i laki grijeh oblik ropstva kojeg nas Bog želi osloboditi.

Kako to uskladiti s našim pozivom na ljubav prema Bogu i bližnjemu? Pozvani smo ljubiti druge s Bogom i po Bogu radi Boga. Čineći to, u mogućnosti smo ispravno urediti svoje odnose. Prestajemo stavljati ljude u našim životima iznad Boga. U našem palom stanju često stvaramo lažne idole od naših najbližih veza ili ljudi nad kojima imamo autoritet. Stavljamo previše naglaska na ljude, a premalo na Boga. Ako nas naši odnosi ne dovedu do Boga, onda moraju postati ispravno uređeni prema Bogu ili izrezani.

Koliko god bilo teško i naporno dopustiti Bogu da nas odvoji od stvari ovoga svijeta, ti prolazni užitci i utjehe ništa su u usporedbi sa slavom koju nam Gospodin želi dati u prožetoj kontemplaciji i mističnom jedinstvu. Ovo nije poziv samo za pustinjake i redovnice u klauzurama, to je poziv za sve ljude. Za ovo smo stvoreni. Također kroz ovo jedinstvo s Bogom naša djela postaju plodna. To je odgovor na ono što Crkva danas treba jer jedinstvo s Bogom vodi preobražavajućoj ljubavi i plodnim djelima. Ne možemo donijeti trajan plod bez dubokog molitvenog života mističnog jedinstva s Bogom.

Karmelićanin/Foto: Dario Zürchauer

Nenavezanost koja je potrebna pojedincima da izrastu do viših razina kontemplativne molitve i jedinstva s Bogom potrebna je na svim razinama Crkve kako bi započela obnova. Važna je Njegova volja, a ne naša vlastita i ne možemo znati Njegovu volju ako ne tražimo nevezanost i postizanje najviših razina jedinstva s Bogom u molitvi. Upravo u tom molitvenom jedinstvu Bog zapaljuje naša srca svojom ljubavlju. Ljubav koju On koristi da preobrazi svijet.

Ako koračamo prema Njemu s iskrenom željom za nenavezanost, da Ga ljubimo iznad svega i da se popnemo više na svetu goru molitve, On će nas uzeti za ruku i dovesti do mističnog jedinstva s Njim. Ovdje će započeti obnova. Kroz ovo molitveno jedinstvo doista ćemo moći osloboditi duboku, trajnu i autentičnu ljubav prema svijetu jer će to biti ljubav lišena sebe koja je potpuno uronjena u Presveto Trojstvo.