Duhovni život nisu velika djela Betlehema ili Jeruzalema, već svakodnevni nazaretski napori. Nazaret se nalazi između Betlehema i Jeruzalema. Zemljopisno je Nazaret sjeverno od Jeruzalema, udaljen 150 kilometara (oko 100 milja), dok Betlehem leži na jugu. Unatoč tome, Nazaret duhovno sjedi između Betlehema i Jeruzalema. Zašto?

Betlehem, Davidov grad, Isusovo rodno mjesto podučava jednostavnosti i poslušnosti.

Slijediti Gospodina, zadovoljiti se skromnim jaslama poziva nas na nevezanost i potiče da više ljubimo duhovne stvari. Jeruzalem, u kojem Isus provodi svoje posljednje dane i na kraju daje svoj život na križu, podučava lekciji ljubavi, milosti Božje milosti izlivene za naše otkupljenje. A između ovih lekcija, između tih gradova nalazi se Nazaret. U Nazaretu se uspostavlja veza između gradova. Dok Betlehem poziva na samoodricanje, a Jeruzalem na samožrtvovanje, Nazaret je mjesto vrline, mjesto posvećenja. U Nazaretu su Josip i Spasitelj zajedno surađivali. Otac Michel Gasnier, OP, poetično opisuje scenu, govoreći; “Radili su rame uz rame od jutra do večeri. U zoru su ušli u trgovinu. Otvorili su rolete i sunčevo svjetlo je preplavilo cijelo mjesto. Posvuda je bio zdrav zdrav miris obrađenog drveta. Radni stol stajao je u središtu trgovine. Alat je visio o ogromnim kukama na zidovima. Piljevina i strugotina pometeni su na hrpu u kutu da bi ih navečer odnijeli Mariji.

Oblikovanje ljepote

Posjeci i ogrebotine, žuljevite ruke i bolni mišići nesumnjivo su bili dugotrajni znakovi napora tesara. Brijanje i oblikovanje prirodnog drveta kako bi ispunili njihove naloge oponaša oblikovanje i brijanje srca jer su vrline u nama ukorijenjene i kultivirane. Posao oblikovanja srca, posao njegovanja vrline, zahtijeva strogost i predanost rada. Poput tesara čije oštro oko i usavršena vještina omogućuju mu da lako radi svoj zanat, pa vrlina raspolaže dušu za primanje milosti. Dlijeto i malj plijesni sirovo drvo, vrline su alati koji oblikuju srce. Što nas dovodi do ove nedjelje. Vinogradar, poput stolara, vježba spretnu vještinu. Njegujući i njegujući svoje vinove loze, on trenira njihov rast te ih njeguje i štiti. Koji bi oprezni uzgajivač ostavio svoj urod da uvene na vinovoj lozi? Bezbrižni uzgoj daje male žetve. Ipak, pažljivi uzgajivač vinove loze nadgleda i orezuje svoje vinove loze, omogućujući im da obilno rode. Josip, Isusov hranitelj, pokazuje nam Očevu brigu. Posvećenost obitelji, marljiv nadzor nad trgovinom i radom otkrivaju kršćanima širom svijeta ljubav Očevu. 

Svakodnevno živjeti za Isusa

Josip, Radnik, poslušan je, nepokolebljiv primjer života svetosti u svom svakodnevnom životu. Duhovni život živi u Nazaretu. Povremenim putovanjima u Betlehem ili Jeruzalem pozvani smo na nježno spajanje života koje nam omogućuje rast u vrlini. Primamljivo je vjerovati da se svetost sastoji isključivo od krajnjih jeruzalemskih žrtvi, ali iz dana u dan naša srca oblikuju kreposti za kojima težimo, živeći svoj život u Nazaretu. Josipovo spremno služenje Evanđelja, njegovanje vinograda u njegovom srcu, omogućeno je zbog njegove predanosti blagodatima svakodnevnog života. Otac Gasnier kaže; “Josip je hranio vlastiti duhovni život onim što je vidio i onim što je čuo. Ništa mu nije smjelo pobjeći. Sjećanje na sve stvari čuvao je u svom srcu i umu kao dragocjeno blago. Živio je samo za Isusa. Nije imao želje osim Isusa.”

U svemu što radimo moguće je biti blizu Krista, dopustiti da njegove riječi upravljaju našim srcima, a njegovo učenje usmjerava tijek svakog našeg postupka.

Ostati na vinovoj lozi, znači ostati posvećen, poput Josipa, projektu oblikovanja srca. Da bismo se dan za danom pojavili za život u Nazaretu, znajući da će od nas zahtijevati svaku našu snagu, ovo je projekt ostajanja na vinovoj lozi. Dopuštajući Kristu, središtu i visini života da se otkrije na najmanji, najniži način … takav je život u Nazaretu.

Sveti Josipe, oče i radniče, moli za nas da bismo mogli proslaviti svoga Oca na nebesima.