"Kao što prve korizmene nedjelje uvijek čitamo o Isusovoj kušnji u pustinji, druge nedjelje uvijek čitamo o njegovu preobraženju na gori. Iako ista čitanja imamo u kolovozu kada slavimo blagdan Preobraženja, današnji Isusov preobražaj moramo gledati u okviru naše korizmene pripreme", piše uvodno vlč. Tomislav Šagud, župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu osvrćući se u propovijedi na biblijska čitanja druge korizmene nedjelje.
Gora preobraženja i Maslinska gora dva su ključna trenutka Isusova života, no vjerujem da sličan obrazac možemo uočiti i u svojem duhovnom životu. Gora preobraženja predstavlja vrijeme milosti, one trenutke kada osjećamo da nam je nebo blizu, trenutke za koje bismo htjeli da potraju cijelu vječnost. Oni su tu zato da nas osnaže za put kojim moramo poći – put Golgote – ali i zato da nam daju predokus onoga što nas čeka ako ostanemo vjerni. Mnogi, međutim, ne žele prekinuti te trenutke, ne žele napustiti ta stanja, pa posljedično, kako kaže Pavao, „ žive kao neprijatelji križa Kristova” (Fil 3,18). On ne govori o progoniteljima kršćana, nego o onima koji se nazivaju kršćanima, ali bježe od muke i patnje, zaljubljeni u ovaj svijet: „bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko” (r. 19). Isus se spušta s brda Tabor jer zna da prije konačne proslave mora poći putem križa. A ako je on morao poći tim putem, kako nećemo i mi?
Da bismo uspješno došli do našega cilja – uskrsnuća – moramo znati kako se ponašati u vremenima milosti, ali i u vremenima kada smo pozvani nositi svoj križ. Kada imamo priliku, trebamo što više crpsti milosti koje nam Bog daje: ako imamo mogućnosti i volje moliti, ići na svetu misu, čitati Božju riječ, moramo to iskoristiti, jer će zasigurno doći i vrijeme suše, kada će nam dosta toga biti vrlo teško ostvarivo. Tada živimo od zaliha milosti koje smo prije sakupili. Ako u trenucima milosti, poput apostola, spavamo, tada ćemo i u trenucima muke bježati, zaboravivši koja je svrha svega toga: nakon muke dolazi uskrsnuće. Životna razdoblja kušnje i suše uokvirena su razdobljima milosti.
To je kao nekakav duhovni sendvič – samo što nam taj sendvič nekada izgleda kao vrlo debeo sloj muke između dvije mršave šnite milosti. Ponekad nam se život čini takvim kao da muci i patnji nema kraja. U prvom čitanju Bog traži od Abrahama da pogleda u nebo i prebroji zvijezde. Problematično je u tom zahtjevu to što je tada bio dan (usp. Post 15,17,). Ipak, Abraham zna da se na nebu nalaze zvijezde premda ih on trenutno ne vidi. Tako smo i mi pozvani u vjeri gledati u uskrsnuće i Božje spasenje iako ga možda trenutno ne vidimo u svome životu. Drugoga puta do uskrsnuća nema. Važno je znati u vrijeme milosti obilno se napajati Božjom ljubavi kako bismo u vremenima kušnji mogli ustrajati u molitvi, sakramentima i vjeri. A Bog će svojom ljubavlju i čudima nadmašiti sva naša očekivanja.
Cijelu propovijed vlč. Šaguda pročitajte na njegovoj mrežnoj stranici sagud.xyz.