Jović se govoreći o svom povratku Bogu prisjetio kako njegovo ozbiljnije življenje vjere kreće prije šest godina kada se uputio na hodočašće u Fatimu.

“Na to hodočašće sam krenuo razočaran životom i samo zato što je ondje došao i papa Ivan Pavao II. čije sam knjige čitao. Iako sam provodio vrijeme u crkvi, nisam znao kako produbiti svoj odnos s Gospodinom. Zbog toga sam krenuo na to hodočašće i došao sam na mjesto ukazanja i u jednom trenutku jer sam bio bijesan od svog života poželio sam opsovati i to u sebi, ali i da sam na glas htio opsovati, nitko me ne bi razumio. Međutim, u tom trenutku nisam to mogao učiniti u svetištu.

To me šokiralo i na putu za Porto cijelo vrijeme sam o tome i razmišljao. Došao sam na misao da Gospa to nije dozvolila. Onda sam razmišljao, ali Marija nije Bog, ako Marija tako nešto nije dozvolila pomislio sam kakav je tek Bog. Shvatio sam da moram mijenjati svoj život. Godinu dana poslije otišao sam na duhovne vježbe u šutnji, na Modravama. Tu sam doživio Isusa Krista kao osobu. U razmatranju o Božjoj ljubavi došlo mi je da vidim Isusa Krista. Osjetio sam trnce, suze krenule na oči, nisam znao što je to bilo, to je doslovce bio Njegov zagrljaj. Čekao je da Mu dođem.”

Kako je naglasio Lovro Jović, svoj odnos s Bogom pokušavao je produbiti kroz sakramente te je na misu, osim nedjeljom, išao i preko tjedna. Nadodao je kako je i kroz redovitu ispovijed pokušao produbiti svoj odnos s Bogom.

“Nisam išao na ispovijed 11 godina. Zadnji put sam išao na ispovijed s 14 godina, pred krizmu. Moja je priča tipična priča Hrvata. Smatrao sam da sam pravi Hrvat i katolik ako idem na misu na Božić i Uskrs. Ali tražio sam nešto i tražio sam mir. Na poticaj Duha Svetoga otišao sam na ispovijed u župi sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu. To mi je bilo olakšanje.”

Jović je naglasio da je sve češće išao na ispovijed kako bi se oslobodio grijeha s kojim se mučio pa je tako krenuo ići i na misu svakog dana.

“Sad jednom, dvaput mjesečno odem na ispovijed. Bog mi je dao milost da prepoznam grijeh kao i napast. Prije nekoliko godina sam se borio s jednim grijehom, a kad krenulo je obraćenje, svećenik mi je rekao dođi svaki dan ako trebaš i to sam shvatio kao da mi je sam Isus rekao i to mi je bilo veliko ohrabrenje.

Što se tiče vlastite molitve i osobnog odnosa s Bogom, moram priznati kako sam nakon odlaska u Fatimu molio površno i slabo. Onda sam odlučio prvih 7 dana u mjesecu moliti Gospinu krunicu. Kako sam sve više molio, jednog dana mi je tijekom krunice došla toplina na ruke, u prsa i svakim trenutkom sam se osjećao sve bolje. To je bila Božja prisutnost. Potom sam mislio ako nisam osjetio Božju prisutnost da nije molitva bila dobra, ali to je bilo krivo. Shvatio sam ako nisam osjećao Božju blizinu onda samo osjećao najveće uslišanje svojih molitava.”

Lovro Jović

Lovro Jović otkrio je kako danas moli ujutro te molitva počinje zahvaljivanjem i traje 20-30 minuta, a potom slijede dnevne obveze uz eventualnu molitvu krunica navečer ako stigne.

“Molitvu započinjem zahvaljivanjem i kajanjem za svoja nedjela, traženjem Gospodinove volje da me vodi kroz život, traženje Gospine pomoći i zagovor sv. Josipa kao i molitva za neprijatelje.

Ja sam postio za suprugu. Don Damir Stojić je na studentskom vjeronauku znao govoriti da si uzmemo jedan dan u tjednu i da postimo za nakanu budućeg supruga ili suprugu. Tada sam dolazio na vjeronauk kako bi vidio ima li koja djevojka za mene. I to mi je tako ostalo. Za suprugu sam puno molio na koljenima. Po mom mišljenju muški bi za suprugu trebali moliti Mariju, a djevojke za svog budućeg muža trebale bi tražiti zagovor sv. Josipa”, poručio je Lovro Jović.

Snimku emisije “Duhovno duhovite večeri” OVDJE.