Drugu svijeću adventa
zapali u svojim odnosima.
Oni su potrebni svjetla.

Oni dobri odnosi –
da budu još bolji,
još čišći,
još svetiji,
još čvršći.

Svjetlo adventa potrebno je
i odnosima koji nisu dobri.
Možda još više nego onim dobrima?!
I oni trebaju biti obasjani.
I oni mogu biti preobraženi.
U njima zapali drugu svijeću
i vrati im nadu.

Kada sve učiniš
i vidiš da promjena odnosa
nije samo u tvojoj moći,
i kada drugi možda zatvara srce
i ne želi i ne vjeruje u promjenu,
ti zapali svijeću.
To će značiti tvoju spremnost za čekanje.
To će značiti i tvoju ljubav,
ali i tvoje povjerenje u čovjeka.

Kao što svjetlo pobjeđuje tamu
i toplina otapa led,
tako će biti i s tvojim odnosima,
iako ćeš možda trebati dugo čekati.
Baš zato drugu svijeću adventa
zapali u odnosima koji su ovijeni tamom
i okovani ledom.
Ona neka strpljivo u njima gori i izgara,
neka ih rasvjetljava i otapa.

Pažljivo i blago,
onako kako On u naš život ulazi,
prinesi svjetlo druge adventske svijeće
u sve svoje odnose
i moli Kralja koji je blizu
da te pouči kako trsku napuknutu ne slomiti
i ne ugasiti stijenj što tek tinja.

Nadaj se.
Voli.
Oprosti
Vjeruj.
To uvijek možeš.
I to je sasvim dovoljno.
To je druga svijeća tvoga adventa.
Neka gori u tvojim odnosima.
Zapali je!

fra Josip Vlašić