Na Veliki četvrtak, nakon Mise Večere Gospodnje, ostajemo u klanjanju u tišini pred našim Gospodinom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu da bismo razmatrali Njegovu agoniju u Getsemanskom vrtu i molili s Njime za oproštenje grijeha i spasenje grešnika. Kao pripravu za Getsemansku uru s Isusom, podsjetimo se snage Njegove euharistijske prisutnosti i veličine Njegove ljubavi koja nas prožima i mijenja kada boravimo s Njime.
„Tko blaguje moje tijelo, ima život vječni“, rekao je Isus svojim učenicima.
Ove riječi Isus nije rekao u budućem vremenu, nego On misli na sada, da već sada oni koji to čine imaju život vječni. To je velika milost jer blagujući Tijelo Kristovo već sada imamo život vječni.
Svi mi, koliko god se osjećali grešni i slabi na ovom zemaljskom putu, blagujući tijelo Kristovo i klanjajući se Njemu, osjećamo da idem putem života vječnoga.
Osjećamo nutarnju, duhovnu radost koju nam ovaj svijet ne može oduzeti.
četrdesetosatno klanjanje u Splitu/ Foto: Danijela Musulin
Poznati kardinal Fulton Sheen obvezao se svaki dan provesti pola sata pred Presvetim Sakramentom istaknuvši važnost boravka pred euharistijskim Isusom.
Ne postoji ništa tako snažno kao blagovanje Tijela Kristova i provođenja vremena pred Njim. Molitva klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom je najjača jer se tada čovjek najviše „ponižava“.
Čovjek sebe na neki način sebe poništava pred Bogom, a Bog mu u svojoj ljubavi uzvraća njega samoga.
Sveti Ivan Pavao II. govorio je da se pred Presvetim najbolje obnavlja istinski identitet čovjeka: da je ljubljeno dijete Božje. Euharistijska prisutnost prožima nas na jedan duhovan način i onda kada se klanjamo Isusu, a ne samo blagujemo Njegovo Tijelo.
Jedan primjer koliko je snažno euharistijsko klanjanje pokazuje grad Ciudad Juárez u Meksiku koji je bio najopasniji grad u Meksiku, s velikim brojem ubojstava.
Skupina misionara je u tom gradu organizirala trajno klanjanje.
Za godinu dana stopa kriminala se upola smanjila, a s vremenom je gotovo nestala.
Milost Božja djeluje i na ona srca koja su daleko od Boga, ona djeluje poput kiše koja dolazi odozgo i ne možemo je ničim zaslužiti.
Oni koji žive u stanju milosti mogu tu kišu pribaviti od milosrdnog, dobroga Boga. Bog je krhkom čovjeku dao sve. Dao mu je svoga Sina u kojem imamo sve: oproštenje grijeha, novi život, obnovu života i put posvećenja.
O Kristovoj euharistijskoj prisutnosti promišljao je don Marinko Miličević na korizmenoj duhovnoj obnovi u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u četvrtak 10. travnja, prenosi Dubrovačka biskupija.