Odrastanje

Otkrio je da ga je za života obilježila smrt strica i ujedno je to za njega osobno bila prva trauma koje se prisjeća. “To je čovjek koji me odgojio i koji mi je bio potpora u svemu. To me baš puno odredilo za život. Nakon toga ušao sam u život pun strahova, neznanja, pitanja na koje nitko nije mogao odgovoriti. Ulaskom u osnovnu školu jako sam patio za njim. Bilo mi je bitno da je on tu, ali on nije bio tu. Ušao sam u nekakve strahove koje nisam mogao riješiti sam. Patio sam godinama i nisam to znao iskomunicirati”, prisjetio se don Roko.

Zbog nekoliko teških okolnosti s kojima se suočio kad dijete za sebe zna reći da je prerano odrastao. I iz tih razloga već je u petom razredu krenuo u laganu delikvenciju i posvjedočio je kako ga je već u petom razredu prvi put privela policija.

I ako me ne udari auto to će mi biti dokaz da postojiš, a ako me udari onda ne postojiš.

Don Roko je posvjedočio da kao dijete nije mogao pojmiti da Bog postoji i tražio je dokaz pa je tako došao na jednu ‘bolesnu‘ ideju. “Sjeo sam na bicikl i rekao samom sebi ‘Bože, ako ti postojiš ja ću se zaletjeti niz ovu nizbrdicu i zatvorit ću oči i preći preko ceste. I ako me ne udari auto to će mi biti dokaz da postojiš, a ako me udari onda ne postojiš‘. Nije me udario automobil nego motor. Nisam bio ni svjestan što sam napravio”, posvjedočio je.

Naglasio je da mu je zapravo spasilo život to što je priznao roditeljima u kakvom stanju se nalazi i da je čak planirao počiniti samoubojstvo.

“U srednjoj školi postao sam najgori u razredu. Ušao sam u svijet grijeha i mislio sam da ću tako ispunit neke stvari zbog kojih sam nezadovoljan. Uvijek sam išao do kraja. Nisam naučio živjeti lažno i zato sam i u lošim stvarima išao do kraja”, ispričao je.

Prometna nezgoda i dijagnoza

Nadalje, posvjedočio je o prometnoj nezgodi nakon koje je otišao na pregled zbog bolova na lijevoj lopatici koji su se pojavili i prije same nezgode. “Nakon tri dana dobio sam temperaturu i iskočila mi je kvržica na vratu. Dijagnosticiran mi je tumor limfnih čvorova. Nakon otkrića tumora odmah sam trebao ostati u bolnici. Nisam htio ostati dok mi nisu htjeli što se događa. Život mi je umro u trenutku kada su mi rekli da trebam ići na kemoterapije. Prvi put sam tada gorko zaplakao. Moj život je bio pakao, ali bez Boga”, rekao je.

Moj život je bio pakao, ali bez Boga

Istaknuo je da je mislio da će umrijeti. “Moj je život je tih četrdesetak dana proživljavao pakao. Pomirio sam se s činjenicom da ću umrijeti. Ugasio sam savjest i prevladali su strahovi. Nisam se Bogu obraćao i nisam bio ni ljut na njega jer sam ja njega davno zakopao”, dodao je.

Veliki navijač Hajduka

Don Roko je kazao kako je uskoro sve to nestalo, ali on je nakon svega krenuo živjeti još gore. “Živio sam iz dana u dan jer sam mislio tko zna do kad ću živjeti. Puno droge i alkohola i rastao sam u grijesima. Nije me bilo briga za ništa. Ulazio sam u sukobe i svađe i probleme s policijom. Bio sam premazan svim mastima”, istaknuo je don Roko i dodao kako je nakon toga ušao u Torcidu.

Bio sam premazan svim mastima.

“Dokle god pripadanje nekoj navijačkoj skupini ne postane način tvoga života to je dobro. Dokle god je to tvoj hobi to je dobro. Sve dok se ne kreneš buditi i spavati s tim, sve dok život ne postane podređen tome”, pojasnio je govoreći o pripadanju navijačkim skupinama.

Obraćenje

Prisjetio se prijatelja koji je odselio u Zagreb i krenuo ići na klanjanja Božje pobjede i otkrivao je živog Boga i onda kada bi došao u Split govorio nam je o njemu. “U životu sam probao svašta i sad mi netko dođe govoriti o Bogu pa izrugivao sam se tome. Nisam mogao vjerovati. Neću zaboraviti to. Jednu večer bio sam pijan i stajao sam na kiši u gradu i ljut sami frustriran te lupam šakom o oluk, a on mi priča o Bogu. To su milosni trenuci i on nije odustajao od toga. Posvađali smo se nakon toga. Predložio je da odemo na zajednicu mladih u Omiš. Došli smo na to i kada smo ušli unutra svi su se okrenuli. Najgore bi mi bilo kada bi molili krunicu, dok bi oni molili krunicu ja bih pratio kladionicu ispod klupe”, istaknuo je.

Nadalje, otkrio je kako se u jednom trenutku zgadio sam sebi. “Trebalo je to vrijeme gdje je Gospodin radio na mom srcu i tada sam prvi put vidio sebe u istini. Tada se događa moje obraćenje. Tada nisam više uzimao ništa”, dodao je.

Posebno je naglasio kada želimo nešto za Boga Đavao se uvijek umiješa.

Ispovijedao sam se svaki dan jer sam padao u teški grijeh.

Govoreći o prometnoj nezgodi u Kninu kazao je da se tada prvi puta susreo s duhovnim svijetom i dodao: “Tada sam se vratio kući i odlučio u potpunosti promijeniti svoj život. To nije bilo lako. Dobio sam neku snagu i istinu o sebi. Znao sam da se trebam ispovjediti. To je bila muka, pripremao sam se za to dugo i od tad krenuo ići svaki dan na misu. Ispovijedao sam se svaki dan jer sam padao u teški grijeh. Išao sam svaki dan kod istog svećenika jer sam htio iskorijeniti grijeh. Svi su znali da sam postao kršćanin i to me je spasilo da ne upadam u grijeh”.

“Osjetio sam ogromnu Božju ljubav i da mi je sve oprošteno”, dodao je.

Don Roko je posvjedočio da je krenuo moliti za ženu i ispričao kako je često plakao nad sobom i svojim životom, ali i iz ljubavi prema Bogu. “Svaki put i kada bih nešto krenuo kao da bi netko to prekinuo i pitao sam se Bože zašto. I jedan dan nakon mise ostao sam u miru i osjetio da Bog želi da budem svećenik i to je u meni proizvelo veliki nemir jer je u meni dovelo sve u pitanje. S tim zahtjevom doveo je sve u pitanje. Nakon toga sam želi to što prije zaboraviti. Nisam to mogao zaboraviti taj osjećaj kojeg je Bog stavio u moje srce. Mogao sam zaboraviti smo tako da se udaljim od njega, ali to nisam htio. Želio sam imati taj osobni odnos. Klanjanje mi je postalo najdraža pobožnost”, posvjedočio je.

I jedan dan nakon mise ostao sam u miru i osjetio da Bog želi da budem svećenik i to je u meni proizvelo veliki nemir…

“Kleknuo sam iz nemoći pred Presvetim i izrekao mu sve. Znao sam da Bog postoji i da je živ. Dok sam izlazio iz crkve vidio sam knjigu koji nikada prije nisam. Bila je knjiga fra Zvjezdana Linića pod naslovom ‘Učitelj je ovdje i zove te‘. Nije moglo biti jasnije. Odlučio sam probati”, ispričao je.

Ono što je don Roku posebno na srcu su zatvorenici. “Srijedom s don Mirkom idem u zatvor. Donesem Presveto u zatvor i pomolim se osobno za svakoga. Spuste se milosti. Pitao sam se ima li smisla i jako me se dojmilo kada je jedan zatvorenik molio za policajce. Najluđa scena ikada je kada smo jednom rastvorili prozore i pjevali pjesmu ‘Sva je snaga u imenu Isus‘ i posebno stih ‘Slomi okove‘ bilo je posebno”, prisjetio se.

“Ljudi trebaju vidjeti što  žele u životu i kako će to postići. Meni je cilj Nebo i ja od toga ne odustajem. Da mi Gospodin sad kaže da idem u Nebo sad rekao bih mu da može. Nebo nam svima treba biti cilj”, poručio je.

Cijeli podcast poslušajte ovdje: