Ovaj događaj se zbio u crkvi Marije Pomoćnice kršćana koju je don Bosco sagradio u blizini kompleksa domova i škola koje je izgradio za dječake u Torinu, piše  Catholicexchange.com.

Kad je don Bosco stigao – pitao je djevojčicu o njenom stanju. Maria Stardero nije rođena slijepa nego je vid potpuno izgubila zadnje  dvije godine. Doktori su tvrdili da nema nade za njen vid. Na njegovo pitanje vidi li predmete barem po veličini – odgovor je bio – negativan. A isto tako I na pitanje može li vidjeti svijetlo

“Želiš li vidjeti?”, pitao je don Bosco?. “O, da. To je jedina stvar koju želim”, odgovorila je Maria Stardero. “Hoćeš li koristiti svoje oči za dobro svoje duše i ne vrijeđati Boga?”, zapitao je, a djevojčica je radosno odgovorila: “Obećavam da hoću. Svim svojim srcem.”

Don Ivan Bosco rekao joj je: “Dobro. Ti ćeš dobiti opet vid.”

Prisutne je ohrabrio da imaju povjerenja u zagovor Gospin. Izmolio je s njima Zdravo Mariju, drugu molitvu Gospi, Zdravo Kraljice. Još ih je jednom pozvao na apsolutno povjerenje u molitve Majke Božje i blagoslovio je djevojčicu. Poslije toga držao je medaljicu Marije Pomoćnice kršćana, te je upitao pred njom: “Za slavu Božju i Blažene Djevice, reci mi što držim u ruci.”

“Vidim”, rekla je djevojčica i odmah je počela opisivati detalje medaljice. Kad je ispružila ruku on ju je zakotrljao u kut želeći da sama dođe do medaljice kako bi se mogla osvjedočiti da joj je Blažena Djevica potpuno povratila vid.

Djevojčica je otišla do zatamnjenijeg djela prostorije  i sama uzela medaljicu. Maria je bila tako luda od radosti da je zaboravila zahvaliti za molitvu don Boscu.  Nedugo za tim vratila se s donacijom za njegov rad. Četrdeset šest godina nakon toga 1916., kako je provjerio jedan salezijanac, ona je još uvijek imala savršen vid.