Župnik Pomera i Premanture don Antun Nižetić na svojem YouTube kanalu podijelio je svoje promišljanje o utjecaju ljubavi i moći na čovjeka istaknuvši da nas bližnji i ljubav prema bližnjemu na prvu oslabljuje, ali nam kasnije vraća stostruko. Ljubav slabi individue, ali jača zajedništvo i jedinstvo. Promišljanje don Antuna Nižetića prenosimo u nastavku.

Zašto je individualizma toliko na cijeni? Čini se pomalo čudno ali je to uglavnom zbog osjećaja moći. Drugi nas oslabljuje. Danas trebam ići u jednu obitelj. Tamo je muž koji ima psihičke probleme. Žena je bolesna. Njihova je djevojčica zbog svega toga jako osjetljiva. Doći u njihovu sredinu, na njihov teren, razgovarati s njima, biti otvoren, jesti za istim stolom s njima i još mnogo toga, jako me oslabljuje.

Drugi je oslabljivač! Omekšivač! Kada se povlačim u sebe, neugodno mi je i osjećam se izoliran, ali čudno, osjećam se i jači. Nitko ne jede moj ja. Nitko ga ne smanjuje niti, prorijeđena, uzdiže. On stoji čvrsto u meni.

Ljubav, po njemu, vodi prema dolje i vani, a individualna vjera prema gore i unutra.

Kažu za Martina Luthera da se osjećao jako slabim. Snagu je našao kada se povukao u sebe i sve sam rješavao s Bogom. Sam je našao vlastiti put, sam je tumačio Pisma, sam je živio duhovni život. Ta ga je samoća ojačala i postao je doista jedan od najmoćniji ljudi svoga vremena. On je išao tako daleko da je prokleo ljubav. Maledicta sit caritas! Neka je prokleta ljubav! Ona je za mekane i lagane duše. Za jake je individualna vjera i posve individualan život. Ljubav, po njemu, vodi prema dolje i vani, a individualna vjera prema gore i unutra. Čudno, ali u svemu tome kao da čujemo Nietzschea, koji je prokleo i Boga!

Ljubav me stalno prisiljava da kažem Drugom i drugima: Budi volja tvoja!

Lutherov individualizam ne razlikuje se mnogo od današnjega, raširenog u vjerske i nevjerske mase. Ljubav me udaljava od mene samoga. Ona me ispražnjuje. Dijeli me na sve moje bližnje. Povezuje me s onima koji su živjeli puno prije mene na ovom svijetu, a i s onima koji će doći kada ja ne budem ovdje. Ne dopušta mojoj misli da se potpuno osamostali i razvije iz same sebe. A još manje dopušta mojoj volji da bude – Volja za moći (Nietzsche). Ljubav me stalno prisiljava da kažem Drugom i drugima: Budi volja tvoja! Za moj individualizam to je najbolnije.

Na prvim stranicama Pisma susrećemo individualizam. Plod sa stabla je bio za mudrost poželjan. Za vlastitu mudrost. Moju mudrost. I tako je došlo prokletstvo. Individualizma je proklet. Ljubav je blagoslovljena. Slabi individuue, ali jača zajedništvo i jedinstvo. Cjelinu. Opću uvezanost i povezanost stvorenja među njima i sa Stvoriteljem. S Onim koji JEST ljubav.

Onaj tko ljubi ujedno je slabiji i jači.

Tako, na iznenađenje svima, ljubav, u povratku, ojačava individuu. Onaj tko ljubi ujedno je slabiji i jači. Drugi nas, na prvu oslabljuje, ali nam kasnije vraća stostruko. Njegov ja postaje dio i moga ja, i obratno. Ljubav je jaka kao smrt! Štoviše, ona je jača od smrti. Ona je istina uskrsnuća. Raja. Zajedništva svetih. JEST! Po Sv. Tomi Akvinskom, u raju, svaki sretnik, uvećava sreću ostalih!