Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojem je YouTube kanalu podijelio snažno razmišljanje o odnosu prema bližnjima. U nastavku prenosimo objavu don Antuna Nižetića.

Znamo da je nova i glavna Kristova zapovijed: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Budući da se naš život najviše kreće u obiteljskim odnosima, htjeli mi to ili ne htjeli, ta se zapovijed najviše odnosi upravo na obitelj. I svima nam je najteže ljubiti svoje. U obitelji ima tisuću nekih silnica koje nas i podižu i spuštaju, i hrane i iscrpljuju. Blizina je lijepa, ali i uvijek opasna.

Blizina je lijepa, ali i uvijek opasna.

Tko nije doživio da ima problema u komunikaciji s ocem ili majkom, braćom i sestrama, rođacima i tazbinom? Marija Valtorta, ona koja je u detalje razradila evanđeoske scene, u svojoj Autobiografiji do u najmanji detalj opisuje zamršenost njezinih obiteljskih odnosa. Otac je bio dobar, ali poprilično naivan čovjek. Marijina majka ga je, malo pomalo, svela na ništa. Toliko mu je zagorčavala život da je izgubio tjelesno i duševno zdravlje. Postao je sjena od čovjeka. Slične metoda je primjenjivala i na kćeri. Uništavala ju je na svakom koraku. Bolno je to i čitati, a kamo li doživljavati. Tolika okrutnost. Opakost. Zloba. Sadizam. Samo na Marijin mali znak simpatije prema jednom mladiću izlijevali su se iz majke slapovi napada, zlostavljanja, proglašavanja raskalašenicom i tako do u nedogled. Čista patologija.

Takvih i sličnih patologija pune su naše obitelji. Tko bi mogao ući u njihove izvore i rukavce! Mariju je spasilo što se privinula Kristu i on joj je davao nadnaravnu, gotovo mučeničku, ljubav prema ocu i majci. Bila je jedinica. I s ujacima je bilo velikog okapanja. Jedan raskalašeni ujak je učinio da su je roditelji za neko vrijeme izbacili iz kuće. Marijina majka, njegova sestra, bila je slična njemu po karakteru, ali debelo navezana na njega. Između njih su stalno izbijale svađe, ali se nikako nisu mogli razdvojiti. Milijun bolesnih silnica. Pune su psihijatrije mladih, i manje mladih ljudi, koji su stradali u obiteljskim odnosima.

Pune su psihijatrije mladih, i manje mladih ljudi, koji su stradali u obiteljskim odnosima.

U jednom razdoljbu života Marija je otkrila Duha Svetoga. Počela je svako jutro moliti Himan Duha Svetoga da joj On vodi misli i osjećaje, jača je u nemoćima tjelesnim, tješi u okrutnostima, ulijeva ljubav i tako dalje. Do u detalje je opisala Njegovo djelovanje u njezinom tijelu i duši. Kaže da joj je Duh Sveti iznosio iz usta ono što uopće nije htjela reći u mislima. Ona bi htjela izreći neku tvrdu riječ, a Duh Sveti bi, dok ta misao ne dođe do usta, izmijenio njezin sadržaj i izišla bi blaga i izgrađujuća. Ako bi htjela reći nešto prijetvorno, izišlo bi nešto jednostavno. Doživljavala je doslovno ono što se moli u Himnu: Ti puniš usta besjedom!, gotovo protiv njezine volje!

Vrh oštrice te molitve je da se ljubimo kao što Krist nas ljubi.

Svakako, ajme onome tko svaki dan ne moli za svoje bližnje, posebno za svoje ukućane i članove obitelji, pa makar oni živjeli negdje drugdje! Vrh oštrice te molitve je da se ljubimo kao što Krist nas ljubi. Ako nam Duh Sveti ne ulije tu ljubav iscrpit ćemo jedni druge. Nitko tu nije kriv. U nama je nešto tvrd i tamno. Adamova smo djeca! Za čas se jedan lijep osjećaj pretvori u ružan i mučan! Za čas nas spopadnu zlobne misli! Zla volja! Ljubomora! Zavist! Srdžba! Evina smo djeca!