"Poznajem te zahvaljujući tvojoj molitvi. Znam kad si sretna. Znam kad si puna vjere. Znam kad si očajna i kad lomiš ruke ne znajući što i kuda. Znam i kad padneš i ne želiš ustati. Tvoj život dopire do mene preko tvoje molitve", poručuje doc. dr. sc. Oliver Jurišić.
Prenosimo promišljanje višeg asistenta na Katedri filozofije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i župnika u župi sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu doc. dr. sc. Olivera Jurišića s portala Mreže riječi.
Vjerojatno se nećemo susreti. I nećemo se upoznati. Ne za ovoga života. Negdje s one strane Netko pripravlja naš susret. Ne znam kako izgledaš? Ne znam gdje živiš, na kojem kontinentu i u kojoj državi.
Osjetim samo tvoju molitvu. Nekad je brza i hitra. Možda imaš i svoju djecu za koju trebaš moliti, ali uspjela si naći vremena moliti i za mene? Ponekad je tvoja molitva duboka, intenzivna kao da je dugo dugo nastajala u tvom srcu. Možda si izabrala živjeti u samostanu daleko od svijeta samo kako bi molila za mene? Ne mogu vjerovati kako si se odrekla imanja svoje obitelji kako bi iza nekih zidina skrivena molila za mene.
Osjetim ponekad kako ne moliš sama. Drugi zajedno s tobom za mene mole. Možda ti i tvoj muž? Možda ti i tvoje sestre? Možda ti i tvoja zajednica? Ponekad osjetim kako je tvoja molitva slabašna i krhka. U krizi si. Sumnje te obuzimaju. Ima li tvoja molitva smisla i pomaže li uopće meni za koga moliš? Možda sam već odavno otišao putem propasti i ničija me molitva ne može spasiti, pa ni tvoja?
Poznajem te zahvaljujući tvojoj molitvi. Znam kad si sretna. Znam kad si puna vjere. Znam kad si očajna i kad lomiš ruke ne znajući što i kuda. Znam i kad padneš i ne želiš ustati. Tvoj život dopire do mene preko tvoje molitve. U Pismima čitam kako puno može nečija žarka molitva. Čitam i kako se Isus povlačio u osamu. Znao je dugo moliti i znao je žarko moliti. Trebalo je negdje pisati kao onaj kome treba molitva upoznaje preko molitve svoga dobročinitelja.
Ti si izabrala mene. Izabrala si biti moja dobročiniteljica. Zašto si se odlučila baš za mene ne znam. Možda ti je Bog došapnuo kako ima nekoga za tebe kome ćeš morati posvetiti dobar dio svoje molitve. Ti i Bog ste se dogovarali oko mene. On me pokazao tebi. Opisao me. Rekao ti gdje sam. Objasnio ti koliko ćeš za mene trebati moliti.
Jesi li se kolebala kad si mi vidjela? Rekla Bogu kako bi trebao potražiti nekoga jače vjere da za mene moli, jer ti baš nisi najbolji kandidat. Tvoja molitva neće biti dovoljna snažna za moj očaj i strah te je kako će tvoja molitva biti nemoćna. Bogu treba netko snažnije i dublje vjere tko će moliti za nekoga kao što sam ja.
Ti i ja smo možda udaljeni tisućama kilometara. Moliš za mene na jeziku kojega ne znam govoriti. I kad bih te čuo kako moliš ne bih znao kako to upućuješ Bogu i kako spominješ moje ime. Moliš na način na koji nikad nisam vidio. Imaš svoje vlastite običaje i svoju kulturu, a opet molitva me čini tvojim bratom, i tebe mojom sestrom.
Zamišljam te kako otvaraš Pisma i čitaš. Odlomak koji čitaš pokušavaš povezati sa mnom, mojim životom, zvanjem i poslanjem. Ja sam tu gdje jesam zbog tebe. Uspijevam ostati tu jer za mene moliš. Zamišljam te kako zatvaraš Pisma. Zajedno sa svojim mužem i djecom klečiš i moliš, ili u polumraku samostanske kapelice klečiš.
Možda si jako mlada i oduševljena si time što te Bog zamolio da me pratiš molitvom. Možda si već u dubokoj starosti. Iskusna moliteljica koja zna kako žarka molitva pravednika čini i nemoguće.
Žao mi je što ništa ne znam o tebi. Žao mi je što te nikad neću poznati. Žao mi je što nikada neću čuti tvoj glas. Zagrliti te. Dodirnuti tvoje ruke koje mole. Snažno zagrliti tvoje tijelo koje ponizno stoji pred Bogom da se zauzme za mene. Jedino mogu pokušati na ovaj način zahvaliti ti.
Dobročiniteljice moja!