Isusovo rođenje postalo je brend, modna marka. Kad nešto postane roba, ono je vrijedno samo jer se može prodati i nema nikakve druge vrijednosti. Čovjek danas pravo i ne razumije događaj Isusova rođenja jer ga ne može više prepoznati kao događaj, a još manje ga može prepoznati kao događaj spasenja jer ne razumije što bi uopće značilo spasenje. 

Stoga se njegovo razumijevanje Isusa svodi na to da ga tretira i odnosi se prema njemu kao robi ili proizvodu. A kad se tako odnosimo prema nečemu ne zanima nas sadržaj i što je stvarno unutra. Ako treba, mi ćemo promijeniti ime i sve drugo nekom proizvodu samo kako bismo od njega profitirali. 

Isusovo rođenje stoga se i ne zove više svojim pravim kršćanskim imenom. Ono se zove blagdani, praznici, prijateljstva, susreti, zagrljaji, ručkovi, poljupci, darivanja… Pazi se da se kod preimenovanja Isusova rođenja ne koristi izričaj kako je to svetkovina rođenja Isusa Krista, Sina Božjega, jer to se ne može brendirati, to nitko neće kupiti i na to obratiti pažnju. 

To što se Isus rodio u uvjetima u kojima se rodio ne znači kako je htio ili želi biti zaboravljen. Postavljamo sami sebi zamku govoreći kako se s obzirom na uvjete svog rođenja sam Isus protivi da se o njegovu rođenju govori kao događaju spasenja. O čemu ćemo onda govoriti današnjem svijetu? O kojem Isusu i kakvu Isusovu rođenju? 

Možemo se žaliti kako svijet ne razumije o čemu govorimo, ali nismo li tome i sami krivi pristajući da se svetkovina koju slavimo naziva svakim drugim imenom, osim onim imenom koje u sebi nosi vjernički, kršćanski i teološki sadržaj i značenje. Teološku i vjerničku dubinu govora o Isusovu rođenju zamijenili smo jeftinim reklamnim jezicima brendiranja i mode. 

Zašto se čudimo kako čak i u Crkvi ima onih koji ne znaju što se večeras i ovih dana slavi? Ne govorimo li i sami s ovog mjesta odakle naviještamo kako slavimo obitelj, zajedništvo, ljubav i radost? Sve sami prazni pojmovi i besmislene riječi ako se ne objasni u odnosu na koga sve to i prema kome i zbog koga. 

Ali i mi sami primjećujemo težinu svog govora o Isusovu rođenju i zbog te težine, radi retoričke dopadljivosti, a nerijetko i zbog naše same teološke lijenosti i vjerničke površnosti, sa svijetom dijelimo isti jezik kojim govorimo i tumačimo Isusovo rođenje. 

Što se dogodilo večeras i na koji način to treba izreći? Najkraće moguće rečeno: rodio se Isus, Sin Božji, od Djevice Marije, u kojoj se utjelovio po djelovanju Duha Svetoga. Cijela povijest spasenja sažeta u jednu rečenicu. Najgore je što ćemo izgovoriti ovu rečenicu i na njoj stati. Niti ćemo je protumačiti niti ćemo je objasniti. Uzimamo zdravo za gotovo kako ljudi razumiju o čemu je riječ, ali, kao što kaže Pismo, kako će razumjeti ako nisu čuli i ako im nije naviješteno. 

I to je, nažalost, sve što ćemo reći i odmah prelazimo na prijateljstvo, radost, ljubav, zajedništvo. I kad naviještamo zbog toga kako naviještamo sve manje ličimo i jesmo navjestitelji, sve više smo sudionici reklame, mode i brendiranja nečega što s tim svijetom nema posebnu vezu i ne treba ju imati. 

Ako večeras i ovih dana treba bilo što reći o svetkovini koju slavimo, onda barem treba pokušati protumačiti tu spasenjsku misao kako se rodio Sin Božji od Djevice Marije, po Duhu Svetom. A ne da nema razlike između nas koji večeras s ovih mjesta naviještamo i onih koji po trgovima i ulicama također naviještaju nekakvo svoje Božje rođenje, koje s Isusovim rođenjem nema i nikad neće imati bilo kakvu sadržajnu i značenjsku povezanost.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.