Majka Otkupitelja ima mjesto u planu spasenja, jer „kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan, da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče!’” (Gal 4,4-6) (Redemptoris Mater, JPII, br. 1).

Tko god radi za svetost braka i obitelji, uvijek će mu se na svaki način suprotstavljati, jer to je odlučujuće pitanje.

Vrijeme u kojem živimo ponekad se čini mračno. No, ipak, mi smo ljudi svjetla, djeca Božja. Moramo pronaći svoj glas i imati hrabrosti slobodno govoriti Istinu i izabrati Dobro. Tada će Bog poslati Duha svoga Sina u naša srca koji će klicati: ‘Abba! Oče!’

Nalazimo se u duhovnoj bitci koju je sestra Lucia, vidjelica iz Fatime, jasno definirala u svom pismu kardinalu Caffari i Ivanu Pavlu II., kada je napisala: “Konačna bitka između Gospodina i kraljevstva Sotone. bit će o braku i obitelji.” Ne bojte se, dodala je, jer tko god radi za svetost braka i obitelji, uvijek će mu se na svaki način boriti i suprotstavljati, jer to je odlučujuće pitanje. Zatim je zaključila: ‘Ipak mu je Gospa već smrskala glavu’.

Prigrlivši Božju spasenjsku volju punim srcem i nikakvim grijehom spriječena, potpuno se posvetila kao službenica Gospodnja osobi i djelu svoga Sina, pod Njim i s Njim, po milosti svemogućeg Boga, služeći otajstvu otkupljenje.

“Gospa mu je već smrskala glavu.” Od početka ljudske povijesti i unatoč neposlušnosti Adama i Eve u Edenskom vrtu, Eva dobiva obećanje o potomstvu koje će pobijediti zloga, kao i obećanje da će biti majka svih živih ( Usp. KKC, br. 489).

Nakon što je čovjek, Adam, jeo sa stabla, Gospodin Bog ga je pozvao i upitao: “Gdje si?” On odgovori: “Čuo sam te u vrtu; ali sam se bojao, jer sam bio gol, pa sam se sakrio.” Zatim je upitao: “Tko ti je rekao da si gol? Jeo si, dakle, sa drveta s kojeg sam ti zabranio da jedeš!” Čovjek odgovori: “Žena koju si stavio sa mnom – dala mi je plod sa drveta, pa sam ga jeo.” Tada je Gospodin Bog upitao ženu: “Zašto si učinila tako nešto?” Žena odgovori: “Zmija me je namamila, pa sam pojela.”

Tada reče Gospodin Bog zmiji:

“”Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu. “Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.” (Post 3,9-15,20).

Majka svih živih

Izvorni grijeh ostavio je čovječanstvo s palom prirodom koja se danas doživljava više nego možda u bilo kojem drugom trenutku u povijesti. “Suštinska veza između Istine, Dobra i Slobode današnja je kultura uglavnom izgubila iz vida.” Ljudski razum, inteligencija i slobodna volja pomračeni su grijehom i izgledom smrti. Stoga smo nerijetko svjedoci strahovitog poniranja ljudske osobe u stanje postupnog samouništenja. Posvuda oko sebe susrećemo prezir prema životu djeteta u utrobi i prema kršćanima koji ga brane.

Neki ljudi su zaboravili Boga, ali Bog nije zaboravio ljude. Njegov plan da iz zla izvuče dobro i palom čovječanstvu ponudi drugo rješenje, kulturu života, već postoji.

Danas je objektivna Istina odbačena i sama je sloboda, iščupana iz svake objektivnosti, prepuštena da sama odlučuje što je dobro, a što zlo (Veritatis Splendor, JPII, br. 84.2). To je rezultiralo dramatičnim promjenama u zakonu, kulturi i popularnom mišljenju o pitanjima braka, obitelji, seksualnog identiteta i spola.

Detalj slike “Bog istjeruje Adama i Evu”, Domenico Zampieri (1625)
Adam i Eva pred Bogom / Wikimedia Commons

Neki ljudi su zaboravili Boga, ali Bog nije zaboravio ljude. Njegov plan da iz zla izvuče dobro i palom čovječanstvu ponudi drugo rješenje, kulturu života, već postoji. Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između tvoga i njezina potomstva; on će ti vrebati petu, a ti ćeš mu satirati glavu.” U određenom trenutku plan se otkriva s Bezgrešnim začećem naše Blažene Majke Marije, novom Evom, rođenom bez istočnog grijeha. Da bi postala Spasiteljeva majka, Marija je “od Boga obogaćena darovima prikladnima za takvu ulogu.” Anđeo Gabrijel u trenutku navještenja pozdravlja je kao “milosti punu” (KKC, br. 490; Lumen Gentium, br. 56).

Anđeo Gabriel bio je poslan od Boga u galilejski grad koji se zove Nazaret, djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz kuće Davidove, a ime djevice bijaše Marija. I pristupivši k njoj, reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom.” Ali bila je jako zabrinuta zbog onoga što je rečeno i razmišljala je kakav bi to pozdrav mogao biti. Tada joj anđeo reče: “Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, začet ćeš u utrobi svojoj i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega, i dat će mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca njegova, i vladat će nad domom Jakovljevim dovijeka, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Ali Marija reče anđelu: “Kako to može biti, kad ja muža ne poznajem? A anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će se dijete koje će se roditi zvati sveto, Sin Božji. I gle, Elizabeta, tvoja rođakinja, također je začela sina u svojoj starosti, i ovo je šesti mjesec njoj koja se zove nerotkinja; jer Bogu ništa neće biti nemoguće.” Marija reče: “Evo, službenice Gospodnja. Neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje (Luka 1,26-38).

Blažena Djevica Marija Anđeoska / Foto: župajastrebarsko.hr

“Neka mi bude po tvojoj riječi.” ‘Fiat’ naše Blažene Majke! To označava trenutak kada je Duh Sveti, koji je već bio ulio puninu milosti u Mariju iz Nazareta, oblikovao u njezinoj djevičanskoj utrobi Kristovu ljudsku narav. (Redemptoris Mater, JPII, br. 1). Bog Otac rekao je svetoj Katarini Sijenskoj: “Bilo je, dakle, potrebno spojiti ljudsku narav s visinom Moje naravi, Vječnoga Božanstva, kako bi bilo dovoljno zadovoljiti cijeli ljudski rod” (Sv. Katarina , ‘Dijalog’).

Kao što je žena pridonijela smrti, tako i žena treba pridonijeti životu.

Otkupiteljeva Majka već je proročki nagoviještena u obećanju pobjede nad zmijom koja je dana našim praroditeljima nakon njihova pada u grijeh (usp. Post 3,15). Isto tako ona je Djevica koja će začeti i roditi sina, kojemu će dati ime Emanuel (usp. Iz 7,14; usp. Mih 5,2-3; Mt 1,22-23). Sin Božji uzeo je od nje ljudsku narav da bi u otajstvima svoga tijela mogao osloboditi čovjeka od grijeha. Otac milosrđa htio je da utjelovljenju prethodi njezino prihvaćanje koja je bila predodređena da bude majka Njegova Sina, tako da kao što je žena pridonijela smrti, tako i žena treba pridonijeti životu. (LG, br. 55-56).

Križ/ Foto: Dario Zürchauer

“Evo djela Gospodnjega, neka mi bude po riječi tvojoj” (Luka 1,38). Tako je Marija, kći Adamova, pristajući na Riječ, postala majka Isusa, jednog i jedinog Posrednika. Prigrlivši Božju spasenjsku volju punim srcem i nikakvim grijehom spriječena, potpuno se posvetila kao službenica Gospodnja osobi i djelu svoga Sina, pod Njim i s Njim, po milosti svemogućeg Boga, služeći otajstvu otkupljenje. Kako kaže sveti Irenej, ona je “budući poslušna, postala uzrokom spasenja za sebe i za cijeli ljudski rod” (LG br. 56).

Danas odvojite trenutak da kleknete s Našom Blaženom Majkom, podignete pogled prema njezinom Sinu, Vječnom Zaručniku, i proglasite svoj Fiat! “Neka mi bude po tvojoj riječi.”

Nadbiskup Fulton Sheen sažima učenje bezbrojnih svetaca i mistika napisavši: Uvijek smo mislili, i to s pravom, na Krista Sina na križu i majku ispod njega. Ali to nije potpuna slika. To nije duboko razumijevanje. Tko je naš Gospodin na križu? On je novi Adam. Gdje je nova Eva? U podnožju križa. … Ako je Eva postala majka živih u prirodnom redu, nije li ova žena podno križa postala još jedna majka? I tako mladoženja gleda dolje na mladu. Gleda svoju voljenu. Krist gleda svoju Crkvu. Tu je rođenje Crkve. Kako kaže sveti Augustin, a ja ga ovdje doslovno citiram, ‘Nebeski je zaručnik napustio nebeske odaje, s predznakom vjenčanja pred njim. Došao je na bračnu postelju na križu, postelju ne užitka, nego boli, sjedinio se sa ženom i zauvijek ispunio zajednicu. Takoreći, krv i voda koje su potekle s Kristove strane bile su duhovna sjemena tekućina.’ I tako iz ovih svadbi ‘Ženo, evo ti sina’ ovo je početak Crkve.

Foto: Dario Zürchauer / Raspeti

Na križu, Božja ljubav nije samo savršeno izlivena iz ljudskog srca, nego je također savršeno primljena od strane ljudskog srca i savršeno uzvraćena. Svadbeno otajstvo je izvršeno! Krist se predao za nju, Crkvu, svoju Zaručnicu, “da bude neokaljana” (vidi Ef 5,27). Ovo je naša nada!

Danas odvojite trenutak da kleknete s Našom Blaženom Majkom, podignete pogled prema njezinom Sinu, Vječnom Zaručniku, i proglasite svoj Fiat! “Neka mi bude po tvojoj riječi.”