U mom Osijeku pada snijeg, a ja sam u toplom.
Ja jutros nisam bio gladan.
Ne bojim se za svoju egzistenciju.

Ali, dao bih sve to za malo dobrote u sebi.
Za mrvu ljubavi.
Ja ni o čemu ne moram brinuti, i zbog toga se loše osjećam.
Srce me steže.
Svijet trpi, ljudima su kuće razorene, spavaju po šatorima.
Neki umiru, a ja ovdje …

Osjećam se ko onaj razmetni sin.
U kući oca njegova i najamnici se goste, a on gladuje..
Uistinu se danas najamnici goste dobrim djelima, a ja tvoj svećenik gladujem za smislom, poslanjem, djelom, žrtvom, trpljenjem…

Ne, nije mi dobro, Gospodine, sve dok ne trpim s njima.
Točno znam i razumijem kako si napustio svoje nebesko prijestolje. I što te nagnalo, i kako si došao odmah trpjeti na ovaj svijet…

Zašto si meni dao sigurnost, a nekima sve oduzeo?
Srce mi razdiru te misli, i bojim se: što ako mi ono otešča ovih dana?
Moram mislima poći do roditelja male Ana-Marije Carević.
Vanje i Nataše. Bili su moji župljani,
krasni.

Evo, svetkovina je…
A ja, gle, ovdje sam klečim u praznoj kapelici i molim za njih.
I za sve oko njih.
Ah, Bože, što da ti kažem?
… Ti sve smiješ.
Tvoja je bila ona lijepa dobra mala razigrana i pobožna duša što je povede k sebi…

Mogu samo kleknuti, bez riječi…
Misleći na njih sve, i reći da vjerujem…
Iako tako steže…
Hvala ti što nisam od kamena, pa i ja mogu pustiti koju suzu.

A župnik moje Bazilike…
Urušila mu se, Gospodine… Znaš Ti to!
Bože, baš ne mogu zamisliti taj osjećaj.
Rekoše mi: kad je imao posljednju misu s narodom, da je učinio da bude najsvečanija moguća, i najavio da će sljedeća koja bude s narodom početi s „Tebe Boga hvalimo!“
– i onda u sakristiji zaplakao.
Ali, nije znao da će trebati toliko dugo…
Utješi ga Gospodine dobri!

U misli mi prodire i Marta koja moli za svoga muža Matiju.
Vjenčao sam ih prije 3 mjeseca, a on se posljednjih mjesec dana hrve s tumorom, i bori za život.
Kako li je to?
Molim za njega svaki dan, ali ja ne znam kako je to…
Smiluj im se, Bože moj dobri!

Srce mi vuče i bremeniti Bergamo:
Opet u Italiji preko 700 mrtvih.
Kako li su umirali, s kim, na koga misleći?
Bojim se hoću li im moći pogledati u oči ako nekog od njih jednom sretnem?
Hoće li mi srce oteščati?

Ah, a gdje li su svi oni što gladni umiru, umorni, obespravljeni, ugroženi raznim zlima…
Gdje li su svi drugi što ne znaju put do tebe, ni postojiš li…
Premalo molim za njih.
A zato sam ovdje…
Smiluj mi se, Gospodine, učini srce moje po srcu svome.
Pred tvojim kipom Te molim!

Jesi li s nama, Gospodine?
Znam da jesi, ti koji si sa svoga nebeskog prijestolja sišao da budeš u svakoj patnji.
Daj mi milost da vapim da po molitvama mojim dođeš u svaku od njih, i navijestiš – da si ovdje.
Utješi nam srca, reci nam da si ovdje…

Gospodine moj…