Dok razmišljamo o Jaganjcu Božjem koji odnosi grijeh svijeta neka nam u tome pomogne predivna molitva fra Josipa Vlašića, jednog od pazinskih fratara koji organiziraju e-Duhovne vježbe.
„Evo Jaganjca Božjega!“
Jaganjče Božji, Isuse Kriste,
ti si došao osloboditi me od grijeha.
Došao si skinuti s moga života teret –
breme koje ovog Adamovog sina satire,
koje ga dijeli od drugih
i koje mu otima jedinstvo s Bogom.
Ti si došao odnijeti moju nepravdu.
I kako si to učinio?
Jednostavno, kako je i inače u Bogu sve jednostavno:
uzeo si to breme moje krivice na sebe.
Ti sam postao si kriv
i pribijen si na križ
da na njem umre sva moja krivica.
Ti sam postao si nepravda
jer ne priliči da se Bogu sudi
i da se Boga osudi i usmrti
i uskrsnuvši u tijelu pretvorio si se u pravdu
otvorivši i meni put u tu istu preobrazbu.
Isuse, nevini Jaganjče,
Tvoja krv i tvoja pashalna pobjeda
jednom zasvagda odnijeli su moje grijehe.
Ipak, ja i dalje kušam kako padam,
i dalje se udaram u prsa i molim:
„Oprosti i smiluj se!“
Otkupljen sam i slab,
otkupljen i u slabosti jak i slobodan.
Dovršio si moje otkupljenje
i ne umišljam si da mogu biti otkupljeniji,
još manje da mogu
ili da trebam
sam sebe otkupiti.
Sve si učinio ti uzimajući na sebe moju krivicu.
Svu moju krivicu si uzeo:
i onu prošlu i onu koju ću tek zaslužiti.
Uzeo si moju nepravdu.
Svu nepravdu.
Ne želiš da živim u okrivljavanju.
Ne uživaš u trenucima kada izvodim sebe na sudište
i nemilosrdno presuđujem svome životu.
Ne treba ti moja krutost da bih zaslužio tvoju blagost.
Ne tražiš da se zlostavljam.
Slutim da mi želiš radost
jer sam otkupljen čovjek:
u isto vrijeme i slab i jak,
i svet i grešan,
i smrtan i vječan.
Slutim da mi nosiš radost i u drugima
koji su mi braća i sestre,
u kojima je ista otkupljena krv,
koji su kao i ja:
i sveti i jaki i vječni
i grešni i slabi i smrtni…
Jaganjče Božji, Isuse Kriste,
ti si postao krivica i dragovoljna žrtva
da ja i moja braća i sestre,
svi Adamovi sinovi i kćeri,
možemo uživati slobodu i radost otkupljenosti.
Hvala ti za to.