I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. I vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine. (Ivan 1,14)

Božić je vrijeme kada dijelimo darove. Međutim, važno je zapamtiti što i tko je naša slika božićnih darova. Kako postajem sve starija tako shvaćam da su mi materijalni darovi manje važni. Da ste me prije četrdeset godina pitali o najdražim božićnim poklonima, odgovor bi bio daleko drugačiji od mog današnjeg odgovora. Ono što je zaista važno jest prisutnost Božja, obitelji i prijatelja, piše Integrated Catholic Life.

Zapravo, najveći od svih darova je Božja prisutnost nama. Mnogi ljudi veći dio života provode tražeći stvorenja dok je Stvoritelj cijelo vrijeme bio pokraj njih. I to je istina koju otac pokušava poučiti starijeg sina koji je ostao kod kuće u prispodobi o izgubljenom sinu. “Sine, sve moje tvoje je.”

BOG NAS NIKAD NEĆE NAPUSTITI

Bog Otac želi da znamo da Ga uvijek imamo. Nakon pada, to smo zaboravili i u zaboravu smo postali manje autentični – manje vjerni onoj istini u kojoj smo stvoreni. Dakle, kada je došlo vrijeme i sve se ispunilo, naš Bog je ušao u stvorenje i postao čovjekom u trenutku Navještenja. A devet mjeseci kasnije, Božja majka, Blažena Djevica Marija, rodila je sina – Bogočovjeka Isusa. Ovaj dar čovječanstvu donosi veliku nadu, radost i mir.

U evanđelju na polnoćki smo slušali o susretu pastira s anđelom Božjim i nebeskom vojskom:

“Anđeo im reče: ‘Ne bojte se; jer evo, navješćujem vam Radosnu vijest za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin. I ovo će vam biti znak: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.’ I odjednom se pojavi mnoštvo nebeske vojske s anđelom, hvaleći Boga govoreći: ‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje’” (Lk 2,10-14).

Biti bez Boga znači živjeti pod mračnim, duhovnim teretom. Ali ne više! Bog je s nama!

Moramo razumjeti okruženje za taj prvi Božić – vrijeme, a ne mjesto. Prorok Izaija savršeno opisuje stanje izraelskog naroda u ovom nevjerojatnom trenutku.

„Narod koji je hodio u tami vidje svjetlost veliku; nad onima koji prebivahu u zemlji mračnoj svjetlost zasja” (Izaija 9,2).

Svi smo ovo čuli mnogo puta. Nažalost, neke stvari postaju toliko poznate da gubimo iz vida njihov značaj. Ali nemojmo izgubiti radost i mir koji donosi naš Kralj. Nikada ne zaboravimo neprocjenjivi dar koji je Bog dao svakome od nas na onaj prvi Božić prije gotovo dvije tisuće godina.

SREĆA SVIJETU

Dok razmjenjujemo darove ovog liturgijskog vremena, podsjetimo se da je najveći dar od svih Božji dar Njegove prisutnosti nama, a zatim slijedi naše darivanje sebe drugima.

Raduj se svijete, Gospodin je došao. Neka zemlja primi svog Kralja! On je uvijek s nama.

“Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Matej 27,20).