Evanđelje

Na Cvjetnicu je pripovijedanje muke našega Gospodina završilo ovim riječima: „Tada otkotrljaše kamen na ulaz u grob“ (Mk 15,46b). Isusovo mrtvo tijelo bilo je brzo pripremljeno za ukop, jer se bližio subotnji zalazak sunca i bio je položen u novu grobnicu bogataša. Tada je za Njegove učenike nastupila tišina i potpuna pustoš. Možemo samo zamisliti koliko su se “odmorili” na dan koji je sigurno bio najduži subotnji dan u njihovim životima.

Marija je imala priliku ponovno biti u Isusovoj blizini, vidjeti ga i dodirnuti. Čak i u smrti, On ju je privukao k sebi neodoljivom snagom.

Sveti Ivan govori: “Prvog dana u tjednu Marija Magdalena rano ujutro, dok je još bio mrak, dođe na grob” (Iv 20,1). Sad kad je subota završila, dolazila je dovršiti ukopno pomazanje. Zašto je stigla tako rano, prije zore? Svatko tko je tugovao zbog smrti voljene osobe zna odgovor na ovo pitanje. Konačnost smrti, čak i za one koji su bili spremni za njen dolazak, doslovno je nevjerojatna. Ne možemo podnijeti pomisao da više ne vidimo svog ljubljenog. Marija je imala priliku ponovno biti u Isusovoj blizini, vidjeti ga i dodirnuti. Čak i u smrti, On ju je privukao k sebi neodoljivom snagom.

Zamislite ovo na trenutak: dubokoj tuzi pridružio se duboki užas. Za Mariju prazan grob nije bio izvor radosti.

Marija je vidjela da je kamen uklonjen s groba. Šok! Možemo osjetiti njezinu želju da ponovno bude s Isusom, ali On nije bio u grobu. Sveti Ivan želi da vidimo da su Isusovi učenici bili spori u razumijevanju onoga što im je mnogo puta rekao: On će uskrsnuti od mrtvih. Marija je vjerovala da je netko uzeo Gospodina i stavio ga negdje drugdje. Zamislite ovo na trenutak: dubokoj tuzi pridružio se duboki užas. Za Mariju prazan grob nije bio izvor radosti. Bio je to mučan obrat u onome što je postajalo noćna mora.

Gospodine Isuse, ponekad sam šokiran što se čini da nisi tamo gdje te očekujem. Pomozi mi da vjerujem da će ono što osjećam kao Tvoju odsutnost uvijek dovesti do Tvoje Prisutnosti.

Petar i Ivan (“drugi učenik kojega je Isus ljubio”) otrčali su do groba s Marijinom viješću. I oni su bili privučeni Gospodinu u ovoj utrci. Ivan je stigao prvi, ali primijetite njegovo poštovanje prema Petru, vođi apostola kojega je sam imenovao Gospodin. Kada su ušli unutra, brzo su shvatili da ovo sve nema veze s pljačkašima grobova. Ovako pogrebno platno (fino, skupo platno) nikad ne bi ostalo iza sebe. Ne, radilo se nečemu mnogo većem. Sveti Ivan nam govori da kad je ušao u grobnicu i ugledao pogrebno platno, “…povjerovao je” (Iv 20,8). U što je povjerovao? Samo to da je Isus stvarno otišao iz groba – što je samo po sebi velika misterija. Dalje to pojašnjava: “Jer još nisu razumjeli Pisma da On mora ustati od mrtvih” (Iv 20,9).

Empty tomb while light shines from the outside. Jesus Christ Resurrection. Christian Easter concept. Easter background

Dakle, na uskrsnu nedjelju čitanje evanđelja ostavili su nam samo natuknice. Kako zanimljivo! Nema, kao što bismo mogli očekivati, bezgranične radosti učenika što ponovno vide Isusa živog. Umjesto toga, provodimo vrijeme s Njegovim učenicima u njihovoj čežnji, tjeskobi, tuzi i krajnjoj zbunjenosti. Mi, naravno, znamo što se događa, ali oni još tada nisu to znali. Sveti Ivan želi da se malo zadržimo u samim ljudskim reakcijama na zapanjujuće čudo. On nam pomaže da duboko osjetimo pitanje koje je mučilo učenike: Što se dogodilo Isusu? Tek potpunim ulaskom u ovu ljudsku dilemu uistinu smo spremni za odgovor: Isus je pobijedio Smrt. Najgora stvar koja se ikada dogodila u ljudskoj povijesti (ljudi su ubili “Tvorca života”, Djela apostolska 3,15) postala je najbolja stvar koja se ikada dogodila u ljudskoj povijesti, a ljudska povijest se zauvijek promijenila.  (Pročitaj Iv 20,1-9)