"Po poslanju crkve, ako je neki čovjek u komi ili u drugom teškom stanju može se dati odrješenje od grijeha po toj posebnoj ovlasti koju daje Apostolska stolica pretpostavljajući da bi osoba htjela ispovijed i odrješenje da je pri svijesti. No ipak sam molio Isusa da mi dadne neki znak jer mi je taj čovjek prirastao srcu", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.
Župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama o. Antonio Mario Čirko na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o važnosti oprosta. Posvjedočio je o susretu s čovjekom na bolničkoj postelji, a u nastavku pročitajte u cijelosti njegovu objavu.
Kao svećenik i ispovjednik mogu vam ispričati tolika čuda milosti Božjeg milosrđa gdje se vidi da Bog ne želi da itko propadne i uvijek daje priliku. Naime, ja sam redovito uoči Božića, Uskrsa i Velike Gospe posjećivao jednog starijeg gospodina koji je tada imao već preko 80. godina. To je išlo punih 8. godina. No znate koji je bio problem? Nikada ga u tih osam godina nisam uspio odrješiti. Znate zašto? Što je potrebno da bi se nekoga odriješilo? – Treba priznati grijehe. No on je sebe uvijek vidio kao savršena čovjeka. Uvijek mi je govorio: “Moj velečasni da su svi ljudi kao ja, ne bi nikada bilo ratova ili zla u svijetu”. Bilo mi je žao to čuti jer u njegovim riječima nikada nisam prepoznao da se kaje za bilo što.
Nikada ga u tih osam godina nisam uspio odrješiti.
No jednog dana pozvali su me iz njegove obitelji i rekli da je već nekoliko nedjelja u bolnici, slomio je kuk i stanje mu se je pogoršalo toliko da nije mogao već neko vrijeme govoriti. Brzo sam se spremio, pripremio sve za bolesničko pomazanje, ali sam u srcu bio malo zabrinut. Po poslanju crkve, ako je neki čovjek u komi ili u drugom teškom stanju može se dati odrješenje od grijeha po toj posebnoj ovlasti koju daje Apostolska stolica pretpostavljajući da bi osoba htjela ispovijed i odrješenje da je pri svijesti. No ipak sam molio Isusa da mi dadne neki znak jer mi je taj čovjek prirastao srcu. Molio sam: “Isuse, molim te daj mi znak da se taj čovjek kaje za svoje grijehe?” Došao sam u bolnicu, dao bolesničko pomazanje, pomolio se… i na kraju da ga ohrabrim rekao sam mu: “Gospon Isus vas voli! Oprašta vam sve vaše grijehe! Bogu hvala!” I tada se je dogodio znak, bolje rečeno čudo. Taj gospodin koji nije mogao uopće govoriti jedno vrijeme, najednom sam začuo tihi i piskutavi glas: “Bogu hvala”. To je uistinu bio poseban znak Božjeg čuda i milosrđa koje nikada ne napušta čovjeka.
Taj gospodin koji nije mogao uopće govoriti jedno vrijeme, najednom sam začuo tihi i piskutavi glas: “Bogu hvala”
Ova je crtica jednog od mnogobrojnih događaja koje sam imao milost doživjeti. Isus je dao tu ovlast svećenicima. Ali i vi dragi prijatelji možete biti djelitelji milosrdne Božje ljubavi i biti svjedoci tolikih čuda. Ako ste npr. kada u obitelji bili u svađi s nekim ili vas je netko od najbližih povrijedio, možda nam se tada čini da zašto bi opraštali. Ali oprostiti je znak naše veličine i znak ljubavi ili bolje rečeno mi smo znak neopisivog i neiscrpnog izvora milosrđa. Tada se slijeva Božji blagoslov u naše živote i širi na ljude koji su nam darovani.