Nažalost, danas je uobičajeno čuti katolike kako kritiziraju Katoličku Crkvu, a da ne shvaćaju što Crkva zapravo jest. Crkva nije institucija poput neprofitne organizacije. Crkva je mistično tijelo Kristovo. Ovo učenje o Crkvi je prvi put otkriveno svetom Pavlu u vrijeme njegova obraćenja kada je Isus upitao svetog Pavla (tada zvanog Savao) zašto ga progoni. U to je vrijeme sveti Pavao progonio Crkvu. Susret s Isusom doveo ga je do spoznaje da je Crkva Isusovo mistično tijelo, piše Louise Merrie s portala Catholic Exchange.

Prvi put sam naučila da je Crkva mistično tijelo Kristovo čitajući Božansku romansu nadbiskupa Fultona J. Sheena. U poglavlju pod nazivom “Božanska jednadžba” napisao je: Crkva je, dakle, jezikom Svetoga pisma tijelo Kristovo, a ne ono fizičko kao ono koje je rođeno u Betlehemu i razapeto u Jeruzalemu, nego radije mistična u kojoj On nastavlja živjeti i djelovati i misliti (iako u drugačijem smislu nego u Judeji i Galileji)… Kako je Njegovo utjelovljenje bilo sastavljeno od vidljivog i nevidljivog elementa, ljudskog i božanskog : tako je, također, Njegovo kontinuirano Utjelovljenje u Njegovoj Crkvi sastavljeno od dva elementa, jednog ljudskog i drugog božanskog. Ljudski element u njoj je jadno, slabo čovječanstvo, a božanski je život Božji. … On s ovim novim tijelom čini tri stvari, kao što je učinio tri stvari sa svojim fizičkim tijelom: s njim On poučava, On upravlja i On posvećuje. Nadbiskup Sheen kasnije je napisao cijelu knjigu o ovoj temi, koju preporučujem, pod nazivom Mistično tijelo Kristovo.

Nadbiskup Fulton J. Sheen / Facebook

Papa Pio XII. je u enciklici O mističnom tijelu Kristovu (Mystici Corporis Christi) objasnio zašto se koristi pojam “mistični”: Postoji nekoliko razloga zašto bi se trebao koristiti; jer po njemu možemo razlikovati Tijelo Crkve, koja je Društvo čija je Glava i Vladar Krist, od Njegovog fizičkog Tijela, koje, rođeno od Djevice Majke Božje, sada sjedi s desne Ocu i skriveno je pod euharistijskim velima; i ono što je od veće važnosti u pogledu modernih zabluda, ovo nam ime omogućuje da ga razlikujemo od bilo kojeg drugog tijela, bilo u fizičkom ili u moralnom poretku. (60)

Papa Pio XII.

Drugi vatikanski koncil proširio je učenje o Crkvi kao mističnom tijelu Kristovu u dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium. (7) “Prenoseći svoga Duha, Krist je svoju braću, sazvanu iz svih naroda, na mističan način učinio sastavnim dijelovima vlastitog Tijela. U tom se Tijelu Kristov život izlijeva u vjernike koji se po sakramentima na skriven i stvaran način sjedinjuju s Kristom koji je patio i bio proslavljen.”

Crkva uči da nas primanje euharistije sjedinjuje s Isusom i međusobno. Mistično tijelo uključuje sve članove na zemlji u svakoj zemlji i svakog zvanja; svi članovi u Nebu; a sve duše u čistilištu.

Katekizam Katoličke Crkve također ističe da je Crkva otajstveno tijelo Kristovo. “Crkva je Tijelo Kristovo. Po Duhu i svojim djelovanjem u sakramentima, prije svega euharistiji, Krist koji je nekoć bio mrtav, a sada uskrsnuo, uspostavlja zajednicu vjernika kao vlastito Tijelo.” (805)

Može doći do nesporazuma među nekim katolicima kada misle da su jedine važne uloge u Crkvi ograničene na one biskupa, svećenika i đakona, zanemarujući jedinstvene darove koje su dobili kao laici.

Crkva uči da nas primanje euharistije sjedinjuje s Isusom i međusobno. Mistično tijelo uključuje sve članove na zemlji u svakoj zemlji i svakog zvanja; svi članovi u Nebu; a sve duše u čistilištu. Svi smo mi dio Crkve i ujedinjeni jedni s drugima. „Dajući tijelu jedinstvo po sebi i po svojoj moći i unutarnjem spajanju udova, taj isti Duh proizvodi i potiče ljubav među vjernicima. Iz svega toga proizlazi da ako jedan ud što podnosi, svi udovi to supodnose, a ako je jedan ud počašćen, svi se udovi zajedno raduju.” Lumen Gentium (7). Zato moramo moliti i pomagati članovima Crkve koji su progonjeni, koji su bolesni, koji su siromašni, koji ne razumiju nauk Crkve i svim članovima koji su u bilo kakvoj potrebi. To je i razlog zašto osjećamo takvu radost kada drugi članovi dožive nešto dobro, kao što je proglašenje svecem, rođenje novog djeteta, pristupanje redovničkom redu ili osnivanje apostolata.

foto: darko fiket

Može doći do nesporazuma među nekim katolicima kada misle da su jedine važne uloge u Crkvi ograničene na one biskupa, svećenika i đakona, zanemarujući jedinstvene darove koje su dobili kao laici. Sveti Pavao je o tome govorio u raspravi o različitim ulogama u Crkvi. U svojoj Poslanici Rimljanima, sveti Pavao je napisao: “Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.” (Rimljanima 12,4 – 8).

U nedjelju ujutro, 3. prosinca, latinska crkva Sv. Katarine u Betlehemu bila je ispunjena domaćim vjernicima za slavlje svete mise Prve nedjelje došašća/Katolički tjednik

Životi svetaca pokazuju veliku raznolikost načina na koje su katolici koristili darove koje im je Bog dao. Mislite na svetu Giannu Mollu, ženu, majku i liječnicu; sv. Luja i sv. Zelie Martin, bračni par s djecom (uključujući sv. Tereziju iz Lisieuxa), blaženi Pier Giorgio Frassati, jedini student koji je pomagao siromašnima i bolesnima te se suprotstavljao fašizmu.

Svaki od svetaca je drugačiji. Došli su iz različitih zemalja, imali su različita zvanja, dobili su različite darove od Boga i služili su Bogu i Crkvi na različite načine, ali zajednička im je ljubav prema Bogu i čovjeku do sebe.

Zajedničko im je to što su svi živjeli životom ljubavi: ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Ostali su vjerni katolici u mističnom tijelu Kristovu i ustrajali u vjeri sve do svoje smrti. Čitanje o svecima, blaženicima i drugim vjernim katoličkim svjedocima može nas potaknuti da koristimo darove i talente koje nam je Bog dao da mu služimo.

Papa Pio XII. osvrnuo se na skandal koji su izazvali nevjerni i nemoralni katolici. “Jer… Krist nije želio isključiti grešnike iz svoje Crkve; dakle, ako neki njezini članovi boluju od duhovnih bolesti, to nije razlog zašto bismo trebali smanjiti našu ljubav prema Crkvi, već razlog zašto bismo trebali povećati svoju pobožnost prema njezinim članovima. (66).

Da, kroz stoljeća je bilo katolika koji su počinili strašne grijehe ili koji su naučavali stvari suprotne doktrinama Crkve. Ali postupci ovih ljudi su njihovi vlastiti postupci; njihovi su grijesi štetni za Crkvu, ali oni istinski ne predstavljaju Crkvu. Moramo ostati usredotočeni na Isusa. On nikada neće napustiti svoju Crkvu.

Stalno je uz nju i vodi je. Trebamo moliti za obraćenje i obraćenje ljudi unutar Crkve koji su počinili strašne grijehe jer ih je Bog stvorio i želi da se svi spase. Trebamo ispitati i vlastitu savjest, pokajati se za svoje grijehe i neprestano nastojati biti sveti kako bismo mogli biti dostojni članovi Isusove Crkve. Trebamo se također neprestano baviti evangelizacijom ljudi izvan Crkve, kako bi postali dio Mističnog Tijela Kristova.

Papa Pio XII. pisao je o Isusovom vodstvu i zaštiti svoje Crkve. “Tim unutarnjim vodstvom On, ‘Pastir i biskup naših duša’, ne samo da bdije nad pojedincima, nego vrši svoju providnost nad sveopćom Crkvom…” (39). Papa Pio XII. objasnio je da će je Crkva, kada je u opasnosti, Isus spasiti sam ili po zagovoru anđela, Blažene Majke ili svetaca. Stoga nema potrebe da se katolici boje što će biti s Crkvom. Isus je uvijek uz Crkvu i njezine članove. Isus danas djeluje u svojoj Crkvi i vodi je.

U svojoj je enciklici papa Pio XII. potaknuo katolike na ljubav prema Crkvi. Napisao je: “Kako bi takva čvrsta i nepodijeljena ljubav mogla prebivati ​​i rasti u našim dušama iz dana u dan, moramo se naviknuti gledati samoga Krista u Crkvi.” (93) Spoznaja o tome što znači biti dio Crkve može nas učiniti vrlo zahvalnima Bogu za dar vjere i članstva u mističnom tijelu i što nam pomaže da ostanemo u Crkvi. Kroz Crkvu razvijamo bliži odnos s Isusom.