Uzrok i krivca za svoje frustracije redovito pronalazi u Bogu; „koji mu ne dozvoljava biti kao Bog“, a ne u svojoj zavodljivosti i oholosti „biti kao Bog“. Tako Bog čovjeka sputava. Ograničava. Ne dozvoljava mu da se razvija u neograničenosti svojih mogućnosti. Bog muči čovjeka zarobljena u njegovoj tjelesnosti. Stoga se u čovjeku javlja žarka želja da se oslobodi okova Boga kako bi bio slobodan i sam svoj bog (gospodar).

Oslobođenje od Boga čovjek traži u samome sebi; u dostignućima svoga razuma. Vlastitom snagom i naporom želi dokazati sebi i svijetu da mu nije potreban Bog, te kako je dostatan sam sebi. Uvjerava sam sebe da može sve, da je svemoćan. Tehnološka i znanstvena dostignuća su ga učinila takvim. Bog je postao suvišan u ljudskom životu i u svijetu.

Oslobođenje od Boga čovjek traži u samome sebi

Grčki filozof Diogen iz Sinope usred bijela dana svjetiljkom je tražio čovjeka. Je li ga pronašao? Ne znam. No, više od dvadeset stoljeća nakon Diogena hodao je Nietzscheov luđak, iz Radosne znanosti, sa svjetiljkom po tržnici, no ovaj put tražeći Boga, a ne čovjeka. Za razliku od Diogena, znamo da Nietzsche nije pronašao Boga. Naprotiv, on se pita kamo je Bog otišao.

Radostan što Boga nema uskliknuo je kako smo ga ubili. Kategorički i pun samopouzdanja tvrdi: „da mi smo ga ubili – vi i ja“. Konačno čovjek se oslobodio ovisnosti o Bogu. U tom Nietzscheovom uskliku odjekuje usklik svjetine koja viče: raspni, raspni ga (Mk 15,13). Nije to obična svjetina, to je fina, uglađena i ugledna gospoda. Ali gospoda koja se pretvara u razularene zvijeri u nastojanju da postigne svoj cilj: Boga ubije, a sebe postavi na Božje prijestolje. Stvorili smo društvo bez Boga, oslonjeno tek na krhke noge uspjeha i blagostanja. No, zaboravila se jedna činjenica da sloboda od Boga vodi čovjeka u besmisao i pokazalo se da je to čovjekov pakao. Jedna od definicija pakla je upravo život bez Boga.

Stvorili smo društvo bez Boga, oslonjeno tek na krhke noge uspjeha i blagostanja

Svaki uspjeh znanosti doživljava se kao dokaz čovjekove svemoćne pobjede nad Bogom, a ne kao dar Boga čovjeku. Američki znanstvenik, genetičar Francis Collins istražujući ljudski genom radosno je zaključio kako je „Božji jezik odgonetnut“. Da, na mnogim poljima znanosti dosegnuti su zavidni rezultati. Božji jezik je pročitan u mnogim svemirskim i ljudskim genetičkim i inim kodovima. Čudesan je i veličanstven Božji jezik kojeg čovjek otkriva u složenim formulama znanosti. Tko bi mogao pobrojati silne uspjehe i dostignuća čovjeka?

Ali s druge strane čudnovata je i babilonska kula ljudskih jezičnih kodova koja ne dozvoljava čovjeku da u cjelovitosti razumije Božji jezik. Božji jezik nije samo u savršenim matematičkim kodovima, nego prije svega u jednostavnosti i savršenosti Božje ljubavi prema čovjeku. To je Božji jezik kojeg čovjek treba odgonetnuti.

U silnoj potrazi za nečim većim gubi smisao vlastita postojanja

Dah (kod – genom) Boga životvorca je udahnut u čovjeka (Post, 2,7). Čovjek u luđačkoj potrazi za nečim većim od Boga gubi taj kod – genom Boga životvorca. U silnoj potrazi za nečim većim gubi smisao vlastita postojanja, a u zamršenosti životnih lutanja udaljuje se od Boga. Kao i Adam kad postane svjestan svoje golotinje skriva se i bježi od Boga (Post 3,10). Bijeg od Boga je bijeg u ništavilo vlastita postojanja. Postaje frustrirano i besmisleno biće izgubljeno u vremenu i prostoru vlastite egzistencije. Kao takav postaje laka meta manipulacije uglađene gospode koja i dalje viče raspni, raspni ga. Duboko ranjen i umoran od vlastitih napora da postane kao Bog postaje razočaran i nesretan.

Unatoč svemu, Bog ne odbacuje čovjeka

Unatoč svemu, Bog ne odbacuje čovjeka. Božja ljubav je dosjetljiva, pa je izgubljeni kod – genom Bog vratio čovjeku u Čovjeku: Isusu Kristu. Suvremeni čovjek trebao bi shvatiti i prihvatiti, unatoč velikim znanstvenim dostignućima, da je Bog konačna svrha i smisao čovjeka. Jedino Bog poznaje najdublje želje ljudskog srca (usp. Gaudium et spes, 41). Prirodno je i normalno da čovjek teži biti sličan Bogu, ali da to postigne jedini je način da „slijedi Krista, savršenoga čovjeka, i sam postaje više čovjekom“ (Gaudium et spes, 41). I Isusov poziv onima koji žele biti savršeni jest ostaviti sve i poći za njim (Mt 19,21). Tako jednostavno, ali… Čovjek ipak ostaje čovjek ohol i zavodljiv kao Adam i Eva.

Izvor: Mreže riječi