Na kraju smo još jednoga došašća. Vjerujem kako smo svi svjesni da je ovo vrijeme u kojem se nalazimo, i iz kojega uskoro izlazimo, za sve nas bilo posebno vrijeme, ili je pak trebalo biti. Vrijeme čežnje. Vrijeme iščekivanja. Vrijeme odluka. Vrijeme vjerničke radosti. Svatko je od nas na svoj način doživio ovo razdoblje.

Puno se toga lijepoga dogodilo i događa na izvanjskoj razini. Imali smo prilike iskazati različita dobročinstva sudjelujući u mnogim humanitarnim poticajima i akcijama; organizirani su različiti kulturni i tradicijski događaji kojima smo se možda obogatili; netko je vjerojatno uživao u sadržajima koje nude veliki gradovi i metropole; doživjeli smo ponudu, blještavilo i šarenilo trgovačkih centara…

No, nadam se da se nismo zadržali samo na tom iskustvu i da nas izvanjske ponude nisu zaustavile u letu, da nismo zanemarili važnost osobnog duhovnog iskustva iz kojega proizlazi vrlo vrijedno i smisleno proživljavanje vremena došašća.

Zato smo i prepoznali vrijednost misa zornica koje su nas tako sadržajno poticale na budnost u iščekivanju; slavlja nedjeljnih misa i paljenja adventskih svijeća uz pjevanje prekrasnih adventskih pjesama približavala su nas otajstvu Kristova rođenja; u svetoj ispovijedi doživjeli smo susret s milosrdnim Bogom i na osobit način njegovo oproštenje i njegovu blizinu; čitanjem Svetoga pisma slijedili smo tragove onih koji su čeznuli za Spasiteljem i njegovim dolaskom; djelotvornom ljubavlju nastojali smo konkretno doživjeti i darovati Božju ljubav jedni drugima.

Ako smo na ovaj način uspjeli shvatiti i proživjeti ovo vrijeme došašća, onda smo u potpunosti spremni na slavlje Kristova rođenja. Na njega nas pripravlja i poruka riječi Božje koja nam je danas naviještena.

Kako nam snažno prorok Mihej navješćuje Mesijin dolazak! Vrlo konkretno: Spasitelj dolazi iz Betlehema, bit će rođen od žene, rasprostrijet će svoju vlast po čitavoj zemlji i cijelom će svijetu donijeti mir.

Koliko samo čežnje, iščekivanja i radosti bude ove prorokove riječi i u nama danas. Toliko smo željni i potrebni Božjega pohođenja; potrebni smo njegova zahvaćanja u naše živote; potrebni smo njegova mira u mnogim nemirima koji nas sputavaju i na osobnoj i na zajedničkoj razini. I zato ga želimo dočekati na poseban način.

U tom svom iščekivanju želimo se osloniti na riječ svetog Evanđelja u kojem se ostvaruje proročki navještaj. Žena, Marija, čudesnim zahvatom Božjim, pod svojim srcem nosi Spasitelja. Noseći iskustvo posebnoga Božjega mira i radosti, odlazi u pohode svojoj rođakinji Elizabeti, koju je Bog također obdario novim životom. Iako je bila u poznim godinama, iako su je proglašavali nerotkinjom, iako su se podrugljivo prema njoj odnosili, Bog je blagoslovio njezinu vjernost.

U susretu koji se događa u Zaharijinoj kući sve blješti od iskrene radosti. Susreću se dvije buduće majke koje je Bog na osobit način pohodio. I ne samo to. Elizabeta izražava svoj osjećaj da se i Ivan, koji je u njezinoj utrobi, raduje zbog Marijina pohoda jer osjeća posebnu blizinu Spasitelja. U tom ushitu Elizabeta Mariji izgovara one predivne riječi: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“

Kako bi bilo lijepo da ovo Marijino i Elizabetino raspoloženje mira i radosti pretočimo ovih dana u svoj život!

Kao što je Marija pohitila svojoj rođakinji Elizabeti, tako i mi pođimo ususret onima kojima smo potrebni.
Kao što je Zaharijina kuća bila ispunjena mirom i radošću, tako i mi unosimo mir i radost u svoju crkvu, u svoje obitelji, u svoje životno okruženje.
Kao što je Elizabeti zaigralo čedo u utrobi, tako neka se uzraduje i naša nutrina jer ćemo susresti svoga Spasitelja.
I kao što je Elizabeta blagoslivljala Mariju, tako i mi budimo blagoslov jedni drugima.

Potrudimo se na kraju vremena došašća čitavim svojim bićem osjetiti čežnju za Gospodinom. Neka naše iščekivanje ne bude siromašno, prazno i beznadno.

Osnažimo svoju vjeru Marijinom vjerom i posvijestimo si da nam ususret dolazi sam Bog, koji nas voli i koji želi biti prisutan u našoj životnoj stvarnosti. Samo iskrena vjera, to divno povjerenje u Boga, može nam omogućiti da shvatimo kako nas Bog svojim dolaskom i svojom prisutnošću u svemu želi obogatiti i blagosloviti. Zato ovih dana u vjeri hodimo i pođimo ususret Gospodinu koji nam dolazi!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Tomislava Ćurića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.