Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju.

Ivan 20,29

Sveti Toma apostol možda je dobio lošu reputaciju: svi ga se sjećaju po tome što je sumnjao u izvješće drugih apostola da su vidjeli uskrslog Gospodina (Ivan 20,24-25), ali obično zanemarujemo njegovu raniju spremnost da umre za Isusa (Iv 11,16) te njegovo kasnije misionarsko djelovanje i njegovu mučeničku smrt, piše vlč. Joseph M. Esper s portala Catholic Exchange.

Dok sv. Toma dotiče Krista i pridobija ga za vjeru, svaka sumnja se odbacuje, a naša vjera jača. Tako učenik koji je sumnjao, a zatim osjetio Kristove rane, postaje svjedokom stvarnosti uskrsnuća.

Doista, mnogo važnije od Tomine početne poteškoće u vjerovanju bila je njegova objava vjere: “Gospodin moj i Bog moj!” (Ivan 20,28) Štoviše, Tomine sumnje zapravo su ispunile Božji plan. Sveti Grgur Veliki piše:

„Vjeruješ li doista da je slučajno taj odabrani učenik bio odsutan, a zatim došao i čuo, čuo i posumnjao, posumnjao i dotaknuo, dotaknuo i povjerovao? Nije to bilo slučajno, nego u Božjoj Providnosti. Na čudesan je način Božje milosrđe uredilo da je nevjerni učenik, dodirujući rane tijela svoga Učitelja, izliječio naše rane nevjere. Tomina nevjera učinila je više za našu vjeru nego vjera drugih učenika. Dok dotiče Krista i pridobija ga za vjeru, svaka sumnja se odbacuje, a naša vjera jača. Tako učenik koji je sumnjao, a zatim osjetio Kristove rane, postaje svjedokom stvarnosti uskrsnuća.”

Kada odlučimo vjerovati u Boga, On će nam dati sredstva ne samo da ustrajemo u svojoj vjeri, već da je u konačnici učinimo dubljom i jačom.

Sumnja nije grijeh kada nas vodi do veće vjere; iskreno hrvanje s istinom može rezultirati jačom, zrelijom predanošću Kristu. Skepticizam koji je barem spreman biti uvjeren dopušta Bogu da čini velike stvari. To vidimo u slučaju svetog Bartolomeja, također poznatog kao Natanael. Kad je njegov prijatelj sveti Filip govorio o Isusu iz Nazareta kao o Onome za kojeg je prorečeno da će doći, Bartolomej se pitao može li išta vrijedno doći iz tako beznačajnog mjesta kao što je Nazaret. Međutim, budući da je bio “zaista Izraelac, u kojem [ne bijaše] lukavstva,” (Ivan 1,47) Bartolomej je vrlo brzo mogao prepoznati i prihvatiti Isusa.

Prepoznavanje Isusa kao Gospodina, međutim, ne štiti nas od kriza vjere. Sveta Jane Frances de Chantal pretrpjela je česte sumnje i iskušenja protiv vjere kasno u životu, ali je ostala vesela i aktivna; Sveta Terezija iz Lisieuxa odlučno je odgovorila na sličnu situaciju, povikavši: “Vjerovat ću!” kada je bila iskušavana nevjerom.

Istina je da je vjera dar od Boga, ali ona također mora biti izbor s naše strane — i kada odlučimo da vjerujemo i djelujemo u skladu s tim, iako se čini teškim ili nemogućim (ili čak poput toliko praznih riječi), mi dajemo veliku slavu Gospodinu.

Sveti ljudi prilično su sposobni iskusiti sumnje, a budući da su u prošlosti osjećali dublji osjećaj Božje prisutnosti, gubitak Njegove utjehe može se činiti još bolnijim. Pobožni sv. Padre Pio iz Pietrelcine, koji je umro 1968., opisao je svoje duhovne patnje u pismu subraći svećeniku:

“Neprestano mi kroz glavu prolaze bogohuljenja, a još više lažne ideje, ideje nevjere. Osjećam da mi je duša preplavljena u svakom trenutku mog života; to me ubija. . . . Moju vjeru podupire samo stalni napor moje volje protiv svake vrste ljudskog uvjeravanja. Moja je vjera samo plod neprestanog truda koji ulažem u sebe. I sve to, oče, nije nešto što se događa nekoliko puta dnevno, nego je kontinuirano. . . .”

Padre Pio je primio mnogo duhovnih darova, a njegove molitve su bile poznate kao posebno učinkovite kod Boga – ipak je Gospodin dopustio da pati od intenzivnih sumnji.

Put svetosti često je težak, često nedostaju znakovi koji bi nas uvjerili u naš smjer, ali Bog je s nama na našem putovanju, pomažući nam na svakom koraku. On će činiti čuda u našu korist ako je potrebno, ali često umjesto toga odabire koristiti druge ljude – tim bolje kako bi testirao našu vjeru u Njega.

Vjera nije samo osjećaj koji imamo; to je odluka koju donosimo.

Priča se da se, nekoliko dana nakon utapanja u Sredozemnom moru u blizini Svete zemlje 1237., Bl. Jordan Saski ukazao u snu mladom redovniku karmelićaninu koji je bio mučen sumnjama u svoj poziv i umirio ga: “Ne boj se, brate. Svatko tko služi Isusu Kristu do kraja bit će spašen.” Upornost je potrebna, ali nije uvijek laka. Sveti Ambrozije, biskup Milana, imao je sestru koja je i sama bila predana rastu u svetosti, ali koja je patila od sumnji protiv vjere. Odgovarajući na njezinu molbu za savjetom u svladavanju ovih iskušenja, napisao je: “Svako jutro i noć revno izgovori Apostolsko vjerovanje, a kad dođu takva iskušenja, reci ih ponovno i lako ćeš svladati sumnju.” Ona je slijedila ovaj prijedlog i kroz njega pronašla veliku pomoć.

Vjera nije samo osjećaj koji imamo; to je odluka koju donosimo. Kada odlučimo vjerovati u Boga, On će nam dati sredstva ne samo da ustrajemo u svojoj vjeri, već da je u konačnici učinimo dubljom i jačom.

Za daljnje razmišljanje

„Vjera je sigurna, sigurnija od svake ljudske spoznaje, jer se temelji na samoj Riječi Boga koji ne može lagati. Doduše objavljene istine mogu se ljudskom razumu i iskustvu činiti nejasnima, ali »sigurnost koju daje božansko svjetlo veća je od sigurnosti što je daje svjetlo naravnog razuma«. »Deset tisuća poteškoća ne čine ni jednu jedinu sumnju.«” — Katekizam Katoličke Crkve, 2088

„U svom putovanju preko oceana ovoga svijeta, Crkva je poput velike lađe koju udaraju valovi različitih životnih stresova. Naša dužnost nije napustiti brod, već ga držati na kursu.” — Sveti Bonifacije

“Vjera otvara vrata razumijevanju; nevjera ga zatvara.” — Sveti Augustin

Nešto što biste mogli isprobati

Sveti Alfonz Liguori nam kaže: “Vjera je temelj ljubavi, na kojem se ljubav gradi. Ali ljubav je ono što vjeru dovodi do savršenstva. Što savršenije volimo Boga, to savršenije vjerujemo u Njega.” Stoga, ako imamo problema s činom vjere u Boga, još je važnije da učinimo čin ljubavi — dajući sve od sebe da učinimo dobro djelo, čineći uslugu nekome koga ne volimo ili obično uzimamo zdravo za gotovo, ili bilo kojim djelom milosrđa koje posebno činimo u Kristovo ime.

Upamtite da je Bog s vama. Kada je sveta Katarina Sijenska prolazila kroz dugo razdoblje duhovne suhoće i iskušenja, zavapila je: “Gdje si bio, Gospodine? Imala sam užasne misli i osjećaje.” Čula je kako joj Bog odgovara: “Katarino, bio sam u tvom srcu sve ovo vrijeme. Ja sam ti davao hrabrost i snagu da nastaviš svaki dan!” Bog je bio s njom cijelo vrijeme – i, ako ga doista tražite, On će biti s vama.