Štovani prijatelji, nakon što smo čuli današnja čitanja nameće nam se jedan zaključak. Nekad i danas bilo je kojekakvih zaraznih, prenosivih i opasnih bolesti.

Ovo što danas čovječanstvo proživljava proživljavali su mnogi pojedinci i zajednice prije nas.

Prvo nam čitanje govori o teškoj zaraznoj bolesti – gubi. Negdje sam pronašao da je samo 2016. godine prijavljeno 200 tisuća novih slučajeva, a tijekom posljednjih godina od gube je liječeno više od 16 milijuna ljudi. Koje sličnosti s današnjim vremenom!

Lepra, guba ili Hansenova bolest kronična je i zarazna bolest koju uzrokuje bakterija  leprae. Najčešće zahvaća kožu, sluznicu gornjeg dijela dišnog sustava i usne šupljine te prodire do perifernih živaca. Iako nije jako zarazna bolest, prijenos je moguć kapljičnim putem tijekom duljeg i češćeg kontakta sa zaraženom osobom.

Lepra je opisana i u Bibliji. Lazar, koji je bolovao od nje, proglašen je zaštitnikom gubavaca. Po njemu su leprozoriji, odnosno mjesta za izolaciju gubavaca, nazvana lazareti – ondje nije bilo liječenja, nego su oboljeli polako čekali smrt. Prvi europski lazaret osnovan je u Francuskoj u 5. stoljeću, a u našim krajevima u Dubrovačkoj Republici 1272. godine te kasnije i u drugim obalnim gradovima. 

Baš kao nekad, i danas zarazna bolest širi strah među ljudima. Stoga se donose razni propisi i za oboljele i za zdrave. I danas govorimo o „izolaciji“ koja ljude i narode čini odvojenima, primjerice, onoj rasnoj, vjerskoj, ideološkoj u nekim sustavima. Gubavci su nekad morali zvoniti i vikati: „Nečist, nečist!“ Danas su samo drukčije metode.

Biblija nam opisuje kako se u Izraelu guba smatrala Božjom kaznom za grijeh. Nakon što bi ih svećenici proglasili „nečistim“ oboljele su izolirali iz zajednice. Zvonom i odjećom upozoravali bi sve oko sebe da se sklone. Ličili su na žive mrtvace.

Ne začuđuje li vas kako je Isus ozdravio gubavca i kako ga je, ne dopustivši mu da to razglasi, poslao svećeniku. Zašto? On nije došao da ga ljudi smatraju samo čudotvorcem. On je prvotno navjestitelj kraljevstva Božjega.

Gubavac od radosti nije  čuo njegovu naredbu, nego ga na sva usta hvali i „reklamira“.

Koja je pouka svega ovoga?

Mi bismo trebali promisliti što je guba danas. Nije li to grijeh? Mnogi se kršćani, nažalost, ne bi složili s time. Što je grijeh danas? Sakramentom ispovijedi se liječimo. Kao i gubavcu, i nama se kaže: „Idi i pokaži se svećeniku!“

Jednom izliječeni, zdravi, trebali bismo izbjegavati da se ponovno ne zarazimo. Kako ozdraviti? Grijeh zahvaća cijeloga čovjeka, čini ga „nečistim“ i povezuje s jednakima. Danas svjedočimo moralnom relativizmu; sve je manje prepoznatljivih obilježja kršćanskog morala, a sve izraženije zamagljeno poimanje grijeha u ponašanju mladih. U sociološkom se pogledu grijeh može označiti kao poremećaj naravnog reda od strane čovjeka; stoga može negativno utjecati i na život drugih i na postizanje njihova savršenstva. Naime, svi mi u svojemu životu ovisimo jedni o drugima, dapače, i o sustavima čitava društvenog života. Zbog grešnih djela velikog broja ljudi ti se sustavi mogu tako usmjeriti da i samo vršenje kreposti postane vrlo teško. Najprije, radi se o sablazni: svakodnevno suočen s licem grijeha, čovjek potpada pod njegov utjecaj, pa ponavljanje grijeha prerasta u neki model života, i u tom smislu vrši pritisak na čovjeka. I mi bismo poput izliječenog gubavca trebali širiti radost zbog oproštenja, novog početka i milosti koju nam Bog daruje. Grijeh nas izdvaja, udaljuje od drugih i stola Gospodinova. Neke zahvaća očaj i malodušnost, strah da im Bog neće oprostiti. Suočeni smo s tim beznađem kad se tjelesno i duševno bolesni ispovijedamo. Tada se treba prisjetiti one svetopisamske: „Ako vas vaše srce optužuje zbog grijeha, ne bojte se. Bog je veći od vašega srca.“

Iako svjestan svoje grešnosti, kršćanin je uvjeren u Božju dobrotu.

Pavao ističe vrijednost ljudske slobode, ali i opasnost da uime slobode radimo što hoćemo i tako zbunimo one koji imaju slabiju vjeru.

 Dvije stvari treba imati u vidu: s jedne strane, slobodu, a s druge ljubav, koja nam pomaže da odaberemo pravilno. Isus se toga, začudo, uvijek nije držao. Bilo je zabranjeno s gubavcem drugovati, doticati ga, a on sve krši i kaže mu: „Hoću, budi čist!“

I mi imamo svoje „gubavce“ koje smo proglasili „nečistima“. S njima se ne družimo iz tko zna kojeg razloga, za nas su mrtvi.

Molba: Molim vas da „zarazite“ jedni druge! „Zarazite“ svoju djecu vjerom, ženu ljubavlju, prijatelje dobrotom. Budite izvor vjere, nade, ljubavi prema Bogu i bližnjemu iz kojega će mnogi piti dijeleći s vama sve ono što nas je Isus naučio.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Slavka Vranjkovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.