Jeste li se ikada zapitali zašto imamo toliko svjetla za Božić? Imamo svjetla na božićnim drvcima, jaslicama, našim domovima, crkvama, javnim zgradama itd. Vidio sam čak i jarko osvijetljen ulaz na groblje u božićno vrijeme. Kakva je to onda veza između toliko svjetiljaka i Božića?

Na Božić ima svjetla jer se Isus, svjetlo svijeta, rađa na božićnom svjetlu. Ispunio je drevna proročanstva: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrkli kraj zemlje obitavahu svjetlost jarka obasja.” (Iz 9,1)

Foto: Pexels

Kao Isusovi učenici koji su pozvani nositi Njegovo svjetlo svijetu, moramo razmišljati o samoj prirodi ovog Kristovog svjetla i što ono znači za nas, piše vlč. Nnamdi Moneme s portala Catholic Exchange.

Kristovo svjetlo dolazi do nas samo kroz bliskost s Kristom. Mi nemamo to svjetlo u sebi niti u bilo kome drugom osim u Njemu, “U Njemu bijaše život, i život bijaše Svjetlost ljudima.” (Iv 1,4) Ako Isus to naziva “svjetlom života”, onda jednostavno ne možemo nositi Njegovo svjetlo u ovom svijetu bez sudjelovanja u Njegovom životu živeći u Njegovoj milosti i ljubavi kao što nas On poziva da činimo, “Ostanite u meni kao što ja ostajem u vama.” (Iv 15,4)

Naš prvi zadatak kao učenika je nastojati živjeti u stanju milosti. Prvo moramo nastojati živjeti svetim životom ispunjenim ljubavlju Božjom prije nego što uopće pomislimo govoriti ili svjedočiti o Isusu Kristu. Samo srca ispunjena Njegovim životom milosti mogu biti učinkoviti svjedoci koji mogu utjecati na druge.

Svjetlo Kristovo uvijek svijetli, osobito u najmračnijim trenucima i na najmračnijim mjestima, „Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo” (Iv 1,5) Riječ Božja nas uvjerava da tama u našim životima i u našem svijetu ne može spriječiti Kristovo svjetlo da jarko svijetli. Naprotiv, prisutnost tame služi samo tome da to svjetlo učini blistavijim.

Ovo je izvor radosne nade za nas. Svjedoci smo tame grijeha i zabluda u našim životima, u Crkvi i u svijetu. Tako je lako postati pesimist i zaboraviti životvorno Kristovo svjetlo koje nosimo. Pogrešno mislimo da prvo moramo rastjerati svu tamu prije nego što možemo svjedočiti za Njega. Istina, mi smo božanski opremljeni nositi Kristovo svjetlo u najmračnijim trenucima. Ako nas naši suvremenici u mračnim trenucima ustrajno pitaju: “Gdje je Bog?” onda smo možda dopustili tami da prevlada nad svjetlošću koju nosimo.

To Kristovo svjetlo nikoga ne prisiljava nego nas samo poziva i privlači. To se svjetlo može odbaciti ili mu se čak suprotstaviti: “Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga dođe na svijet; k svojima dođe i njegovi ga ne primiše.” Isusovo rođenje u jaslama svjedoči o odbacivanju onih koje je On došao spasiti.

Mnogi mogu izabrati i odlučuju odbaciti ovo Kristovo svjetlo. Oni mogu odlučiti zatvoriti oči svojih srca pred ovim svjetlom. Oni mogu izabrati da budu tvrdoglavi u grijehu i zabludi. Naš je svijet pun onih koji biraju tamu umjesto svjetla. Ali to svjetlo nam se ne nameće samo od sebe, „Ja sam kao svjetlo došao na svijet da tko god u mene vjeruje ne ostane u tami.“ (Iv 12,46) On svijetli nježno i ustrajno poštujući našu slobodu.

Mi učenici Ga tako slijedimo i prihvaćamo Njegove riječi upućene nama sa slobodom i velikodušnošću. Ne žalimo se i ne kukamo zbog Njegovih zakona i zapovijedi ili zbog kušnji i patnji s kojima se suočavamo kao Njegovi učenici. Ne obeshrabruje nas nedostatak vidljivih rezultata dok Ga slijedimo ili “troškovi” našeg nasljedovanja. Ne klonemo duhom kad nas ljudi progone ili odbijaju naše svjedočanstvo. Također slobodno pozivamo druge da iskuse ovo svjetlo i ne shvaćamo njihovo odbijanje osobno.

Ovo Kristovo svjetlo najjača je stvar na ovom svijetu. Može preobraziti nas grešnike u Božju ljubljenu djecu, “A onima koji ga prihvatiše dade moć da postanu djeca Božja.” Ovo svjetlo nas čisti od naših grijeha i omogućuje nam da živimo za Boga kao Njegova ljubljena djeca. Ima moć unutarnje obnove kao i moć svetog življenja. Nikada ne možemo doživjeti snagu Kristovog svjetla dok stvarno ne dopustimo da prožme naša srca. Samo ponizno primanje ovog svjetla omogućit će nam da iskusimo njegovu moć preobrazbe. Osim toga, ne možemo spoznati snagu ovog svjetla dok ne počnemo živjeti kao djeca Božja.

To Kristovo svjetlo i Njegov život primili smo i u trenutku našeg krštenja. Ovo svjetlo mora jako sjati i širiti se u sva srca, bez obzira na tamu s kojom se suočavamo u našim životima i u ovom svijetu. Naš grešni i slomljeni svijet jako treba ovo svjetlo i život. Ne možemo dopustiti da ono izblijedi iz bilo kojeg razloga jer ono zauvijek ostaje izvor nade, radosti i snage za sve nas.

Krštenje/Foto: Dario Zürchauer

Sam Isus nas je također učinio svjetlom svijeta i zadužio nas da to svjetlo donosimo drugima: „Vi ste svjetlo svijeta… Neka vaše svjetlo tako svijetli pred ljudima da vide vaša dobra djela i daju slavu vašem Ocu .” (Mt 5,16)

Isus, jedino svjetlo svijeta, obnavlja svoje svjetlo u nama u svakoj euharistiji tako da naše svjetlo nikada ne ugasne i da pomažemo drugima da i njihova vlastita svjetla svijetle jarko.