Tomás Alvira i sveti Josemaria Escriva hodali su preko Pirineja tijekom Šanjolskog građanskog rata kako bi izbjegli antikatolički progon u Madridu te su pobjegli u sigurnu zonu u Burgos.

Tomás je 1939. oženio Paquitu Dominguez te su se jedno drugom obvezali kako će u potpunosti živjeti svoj bračni savez sklopljen pred Bogom. Imali su devetero djece i svi su ih poznavali prema njihovom primjeru ljubavi i velikodušnosti. Njihov proces za kanonizaciju započeo je 2009. godine.

Obitelj Alvira / Foto: Opus Dei

Kako donosi portal Aleteia, njihov sin Rafael Alvira otkrio je njihovu tajnu braka i obiteljskog života:

• Želja za ljubavlju

Moji roditelji rasli su u želji da vole jedan drugoga i tako do kraja života. Prijateljica moje sestre vidjela ih je kako hodaju ulicom i vidjela ih je zaljubljene kao da su tek prohodali.

• Pažljivost prema drugome

Imali su veliki kapacitet pažljivosti koju su imali za drugoga. Primjerice, kad bih dolazio kući oba roditelja su mi otvarali vrata. Nama je bilo normalno da nas majka izljubi kad bi došli kući.

•  Učenje prema primjeru

Moji roditelji su bili uvjereni kako u odgoju ključnu ulogu ima atmosfera u kući te da je indirektna pedagogija najbolja. Primjerice svake nedjelju su išli na misu gdje smo ih gledali kako se u predanosti i pobožnosti mole Bogu. Pokazali su nam što je Božja ljubav tako što su se za nas žrtvovali bez riječi te nas je taj njihov duh i obuzeo.

• Poštivanje slobode

Moji roditelji gajili su veliko poštovanje prema slobodi. Nisu nas nikad tjerali da donesemo određenu odluku. Primjerice, molili su krunicu svaki dan i nisu nas nikad silili da je molimo.