Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina br. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. Brat Jakov od Križa inače je liječnik. Na Facebooku je promišljao o zahvalnosti Bogu na njegovim darovima. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
U današnjim nam čitanjima Crkva ukazuje na nešto na što svi tako lako zaboravimo, ako ne u teoretskom smislu, onda sigurno u praktičnom. To je zahvalnost Bogu na njegovim darovima.
U prvom čitanju imamo Anu, majku proroka Samuela. Evo jedan mali podsjetnik: nije mogla imati djece i žarko je molila Boga da joj podari dijete koje je obećala posvetiti Gospodinu ako joj ga da. Tražila je dijete, ali je Boga stavila u središte svoje molitve, svjesna da sve na koncu pripada Gospodinu. I Bog joj je uslišio molitvu. Ono što nam svima može poslužiti kao primjer je to da se nije grčevito i sebično držala za svoje želje i svoje potrebe. Nije svoga sina smatrala za svoje vlasništvo, već je imala jasnu svijest da je Bog gospodar i njezina djeteta. Bila je spremna izvršiti zavjet koji je dala, iz zahvalnosti za ono što joj je Bog učinio.
Ovo nam svima može služiti kao poticaj da se zapitamo koliko smo mi navezani na dobra koja nam Bog daje, ponašamo li se prema tim dobrima kao prema nečemu što je naše, ili kao nešto što nam je darovano? Imam li osjećaj zahvalnosti za primljena dobra ili Boga doživljavam samo kao automat koji mora ispunjavati moje zahtjeve? Jesam li spreman Bogu uzvratiti ljubav za ljubav, čak i onda kad je to teško i zahtjevno?
Tako često čujem priče mladih ljudi koji osjećaju redovnički ili svećenički poziv koji imaju velike probleme s roditeljima. Svi su veliki vjernici dok Bog ne zatraži njihovo dijete u posvećenom životu. Onda se vidi koliko zapravo postoji sebičnosti i navezanosti na ona dobra koja nam je Gospodin udijelio. Sve što imamo, milosni je Božji dar. I rastimo u svijesti da ni djeca nisu vlasništvo roditelja. Oni su slobodni ljudi koji imaju puno pravo odgovoriti na Božji poziv koji im upućuje. A svatko od nas ima dužnost Bogu dati sve što od nas traži. Imajmo pred očima sliku Ane koja je spremna Bogu dati, Bogu vratiti, ono najbolje što ima.
Nek ne ostane naša zahvalnost samo na jednostavnom osjećaju. Budimo kao Ana koja je spremna djelima vratiti ljubav za ljubav. Budimo kao Marija u Evanđelju i pjevajmo Bogu svoju pjesmu zahvale. Nek nam život postane takav da ćemo cijelim životom nastojati Bogu vratiti ljubav za ljubav.