U neposrednoj blizini Hrvatskoga nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, s druge strane bistričke kalvarije, nalazi se samostan klauzurnih sestara karmelićanki, odnosno Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca, prenosi portal dijaspora.hr.

U taj karmel je 2015. godine otišla Ana Piplica, vjernica iz Hrvatske katoličke misije Beč. Odlučila je posvetiti svoj život Bogu u zajednici kontemplativnih sestara karmelićanki. Ondje je obukla i redovnički habit i 2018. godine položila prve zavjete, a u prekrasno subotnje prijepodne, 11. lipnja 2022., i svoje doživotne ili svečane zavjete.

Ana je rođena 18. lipnja 1983. godine u Mostaru, kao treća od četvero djece u obitelji Nedjeljka i Bosiljke. Ima sestre Kristinu i Katarinu te brata Tonija. Djetinjstvo je provela s obitelji u Bijelom Polju kod Mostara, a poslije u očevom rodnom mjestu Gorani.

Izbijanjem rata, s obitelji je 1991. godine doselila u Beč, gdje je primila prvu svetu pričest. Nakon krizme se uključila i u Framu te u folklor, kao vrsna plesačica. Nakon završene više škole zaposlila se u turističkom uredu, puno putovala, imala svoj automobil i stan, svoje društvo i prijatelje. Ali u njoj se dogodila čežnja za nečim dubljim te je počela dolaziti u Tabor na seminare i duhovne obnove kod fra Zvjezdana Linića.

Poziv na bliže nasljedovanje Isusa

Osjetila je klicu duhovnog poziva, provela vrijeme u molitvi i postu, a onda ju je put odveo do Karmela u Mariji Bistrici. Za svoje redovničko ime izabrala je ime s. Elizabeta od Milosrdnog Isusa.

Osobno sam imala priliku živjeti u Kloštar Ivaniću, u blizini sestara karmelićanki. Mi, sestre franjevke, ondje imamo svoj najveći samostan, a od sestara karmelićanki smo udaljene točno 230 metara. Rado sam svraćala kod sestara na kave i ugodne razgovore.

Jedne godine sam tek navečer, prije polnoćke, završila s obvezama i bila tužna što moja soba izgleda kao štalica, a nema ni jaslica ni Isusa ni ikakvog božićnog obilježja. Sestre karmelićanke tada su slavile polnoćku u 22 sata i po svećeniku mi poslale vrećicu. Nakon što je završila naša polnoćka, ona u ponoć, otišla sam u sobu i otvorila dar. Tamo su bile jaslice i u njima Mali Isus aranžiran uz puno svježih sitnih ruža. Uljepšale su moj Božić, moju štalicu i mojoj duši darovale radost…

Sestre, koje su iza rešetaka, misle na sve nas, mole za nas i žrtvuju svoj život za Boga i bližnjega.

Znajte da na njih možete računati ako vam je potrebna molitva i uho koje će vas čuti. S obzirom da žive od Božje providnosti, od srca ih preporučamo darežljivim ljudima.