Slavimo svetkovinu Božjeg milosrđa, koju je 2000. godine blagdanom cijele Crkve proglasio sv. Ivan Pavao II. Ovaj blagdan slavi se u nedjelju nakon Uskrsa, a promovirala ga je poljska redovnica, sv. Faustina Kowalska. Što je uopće "milosrđe" i kakve to veze ima s uskrsnim vremenom?
Grijeh nas ponižava, oduzima nam naše dostojanstvo, slabi i čak prekida našu vezu s Bogom, našim Ocem punim ljubavi i izvorom našeg života.
Milost nije samo sažaljenje. Niti je to jednostavno poštediti nekoga od kazne koju zaslužuje. Ne, milosrđe je odgovor ljubavi na patnju. Kada se milosrđe susreće s patnjom, ono je na kraju nastoji ublažiti. Bog Otac toliko je “bogat milosrđem” (Ef 2,4) da ga Pavao naziva “Ocem svakoga milosrđa i Bogom svake utjehe” (2 Kor 1,3).
Isus je savršena ljudska slika Očeva milosrđa. Kad sretne gladne, nahrani ih. Kad naiđe na nekoga tko pati od tjelesne bolesti, on ga izliječi.
Pravo milosrđe nije površno, već radikalno. I Isus vidi da je najdublja patnja u ljudskom životu, temeljni uzrok svih drugih patnji – grijeh. Grijeh nas ponižava, oduzima nam naše dostojanstvo, slabi i čak prekida našu vezu s Bogom, našim Ocem punim ljubavi i izvorom našeg života. Grijeh nije samo prijestup nekog proizvoljnog zakona; stvara ranu u nama koja se može zagnojiti i, ako joj se ne posveti pažnja, potpuno nas iskvariti. To daje Princu tame kontrolu nad našim životima. Istinsko milosrđe nastoji ublažiti tu patnju koja može dovesti do vječne patnje.
Uskrsli Krist ustanovio je sakrament pokore i pomirenja kako bi primijenio lijek milosrđa, stečen na Kalvariji, na svakog pojedinog grešnika u trenutku njegove najveće potrebe.
Dakle, Isus, a ne Crkva, ustanovio je ovaj sakrament? Gdje Biblija kaže da je to učinio? Upravo tamo, u Ivanovu evanđelju, na Uskrsnu nedjelju poslijepodne. Unatoč zaključanim vratima, on stoji među apostolima i govori: “Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas.” Isus je izvorni “apostol” Oca – riječ znači “onaj koji je poslan”. Kao što je poslan u misiju milosrđa, tako šalje i svoje “apostole” u istu misiju. On diše na njih i govori „Primite Duha Svetoga. Ako ljudima oprostite grijehe, bit će im oprošteni; ako ih zadržite, bit će zadržani” (Iv 20,19-22).
Odlazak na ispovijed nije samo susret sa službenikom institucionalne crkve. To je susret s čovjekom koji je pomazan Duhom milosrđa da stoji na Kristovom mjestu (in persona Christi) i služi kao oruđe Božjeg liječnika.
Ako imate problem s time da se Crkva miješa u ono što mislite da bi trebalo biti samo između vas i Boga, morat ćete to riješiti s Isusom. To je bila njegova ideja. Kako izgleda ovaj tekst, on je apostolima i njihovim nasljednicima, koje nazivamo biskupima, dao veliku ovlast po tom pitanju. Ali dao im je i veliku moć. Isti Sveti Duh odgovoran za donošenje reda iz kaosa (Post 1) i uzrok da djevica začne i rodi sina, dan je apostolima. On je Duh milosrđa, Duh ozdravljenja, Duh pomirenja, oslobođenja i uskrsnuća.
Isus Krist ne dolazi samo oprostiti, nego iscijeliti, osloboditi, ojačati i preobraziti.
Odlazak na ispovijed nije samo susret sa službenikom institucionalne crkve. To je susret s čovjekom koji je pomazan Duhom milosrđa da stoji na Kristovom mjestu (in persona Christi) i služi kao oruđe Božjeg liječnika. Istina, ovo oruđe je i sam grešnik koji treba milosrđe. Petar i Toma koji sumnjaju to jasno pokazuju od samog početka. Ali oni su ipak instrumenti Božjeg ozdravljenja, milosrdne ljubavi. To je slučaj bez obzira jesu li mudri savjetnici i jesu li iznimno sveti ili ne.
Duh kojim je Krist dahnuo u apostole prvog uskršnjeg popodneva prenesen je na te ljude po sakramentu reda. To znači da je Krist onaj kojeg susrećete u sakramentu ispovijedi. I on ne dolazi samo oprostiti, nego iscijeliti, osloboditi, ojačati i preobraziti.
Njegova milosrdna ljubav znači da je umro ne samo da “pokrije naše grijehe”, da ih izbriše iz Božje knjige zapisa, ostavljajući nas istim jadnim stvorenjima kakva smo oduvijek bili. Ne, njegova milost ubija zarazu, liječi ranu i kida veze.
U sakramentu pomirenja Isus poziva nas pokornike, poput Lazara, da izađemo iz mjesta tame i raspadljivosti. I govori svojim svećenicima ispovjednicima isto što je rekao i ljudima koji su stajali oko Lazarova groba: “Odvežite ga i pustite ga na slobodu!”
To je Božje milosrđe. Ne znam za vas, ali ja želim što više toga!