Ono što me nadahnjuje kod svetog Josipa je njegova sposobnost da upotrijebi svoje vještine kako bi ispunio poziv zaštitnika Marije i Isusa.

Gledajući svetog Josipa, vidimo savršen primjer nekoga tko je u svom životu osjetio poziv i čežnju da bude muž i otac, ali put do njegova poziva nije se odvijao kako bi se očekivalo. Kao krepostan i pravedan čovjek, on za ženu izabire još kreposniju Mariju, a onda je nađe neočekivano i čudesno trudnu! Zatim je krenuo na putovanje do Betlehema, ali se nije mogao vratiti kući kako bi zaštitio malog Isusa od masakra nevinih. Krenuli su naprijed drugačijim putem od očekivanog, umjesto u Egipat. Samo očinstvo velika je odgovornost, ali druga je odgovornost čuvati i njegovati Sina Božjega. Sumnjam da je to životni put koji je Josip imao na umu kada je odlučio oženiti Mariju. Kako mu je to uspjelo?

Kada se otvaramo Božjoj volji, to nije po cijenu naših snova, već potpunog ispunjenja želja našeg srca.

Upravo kroz talente koje je Bog dao svetom Josipu mogao je slijediti put ispunjenja želje svoga srca u savršenom skladu s Božjom Voljom. Mora biti snažan, rukovati teškim čekićima, dugim drvenim daskama i neprestano piliti ili ravnati naprijed-natrag, naprijed-natrag. U svom zanatskom umijeću mora biti strpljiv. Nije imao električnu bušilicu da spoji svoje stolove; morao je ručno okretati i okretati i okretati svoju bušilicu. Mora biti tih. Dok delikatno oblikuje svaki komad drveta, mora moći čuti je li njegov komad šupalj ili se lomi i puca. Snaga, strpljivost i šutnja bili su potrebni da bi se pomogao odgojiti Sina Božjega. Josip je putovao u Betlehem s Marijom, vjerojatno hodajući dok je ona sjedila na njegovom magarcu, žrtvujući hranu i san za nju. Josip je strpljivo čekao dok je živio u progonstvu sve dok se nije mogao vratiti kući. Naposljetku, njegova je šutnja pridonijela miru u njegovu domu – jedan od najvećih poroka čovječanstva može biti u govoru i kroz govor, ali ne za svetoga Josipa.

Josip utjelovljuje taj misterij nasljedovanja Božje volje uz korištenje darova koje Bog daje. Josip je bio veliki zanatlija, a njegove zanatske osobine i vrline dovele su do njegovog spasonosnog očinstva. Kada se i mi možemo otvoriti Njegovoj Volji, to nije po cijenu naših snova, već potpunog ispunjenja želja našeg srca. Koji su talenti i vještine koje mi je Bog dao za moj rad? Jesam li otvoren i voljan da ih Bog koristi kako On odabere? Hoću li se podsjetiti da će ih On sigurno upotrijebiti da moj život učini mnogo blagoslovljenijim?

Sveti Josipe, moli za nas!