Župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu, vlč. Tomislav Šagud na svojoj se web stranici osvrnuo na biblijska čitanja 3. nedjelje kroz godinu u kojima slušamo Lukino evanđelje koje nam govori o dokazima naše vjere u Isusa Krista. U nastavku donosimo promišljanje vlč. Šaguda.

Slušamo početak Lukina evanđelja. Čest je običaj da autor na početku knjige napiše proslov: kratak uvod koji pred čitatelja stavlja kontekst i pozadinu cijele knjige koju se sprema čitati. Proslovi su imali ulogu sažetka i ključa tumačenja cijele knjige. Najpoznatiji biblijski proslov svakako je onaj iz Ivanova evanđelja, koji smo nekoliko puta slušali u minulom božićnom vremenu. No Lukin, iako kraći od Ivanova, nije nipošto manje važan.

Lukin proslov

Pogledajmo snažne riječi koje dominiraju ovim kratkim uvodom u Lukino evanđelje: „izvješće o događajima”, „očevici”, „pomno ispitao”, „pouzdanosti” (Lk 1,1–4). Tema koja dominira ovim proslovom jest uvjeravanje u stvarnost naše vjere. Luka je „sve, od početka, pomno ispitao” (r. 3), sve što je mogao saznati o Isusu, o njegovu životu. Iako nije osobno upoznao Isusa, poznavao je one „koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi” (r. 2). Ovo ne zvuči kao uvod u mitološke epove o postanku zemlje i ljudi, nego kao uvod istražitelja koji ispituje događaje ne bi li saznao istinu o nečemu o čemu svi govore. Jasno naglašava da njegova knjiga nije zbirka moralnih pouka i prispodoba o tome kako živjeti ispunjeniji život, nego u prvom redu izvještaj o povijesnim događajima. I to pouzdan, kvalitetno napisan izvještaj.

Srž Biblije čine stvarne osobe i stvarni događaji, počevši od Abrahama nadalje

Povijesnost Biblije

Zašto je ova tema danas vrlo aktualna? Postoji tendencija – slobodno možemo reći đavlova napast i trik – da nam Božja riječ počne izgledati samo kao jedna zgodna priča. Nešto na razini grčke mitologije ili narodnih poslovica: to je sve lijepo i krasno, pomaže da budemo bolji ljudi, ali ipak ostaje u nekim dalekim, mitskim vremenima, poprilično udaljeno od nas. Nažalost, mnogi na taj način pristupaju Bibliji, što je ogromna pogreška. Postoje dijelovi Biblije koji zaista sadrže narodne poslovice (kao Knjiga Sirahova) ili poučne priče (poput brojnih prispodoba), no srž Biblije čine stvarne osobe i stvarni događaji, počevši od Abrahama nadalje. Luka napominje da je ta povijesnost događaja i stvarnost likova o kojima piše ključ za shvaćanje Božje riječi.

Možda smo se kao kršćani malo previše naviknuli na propovijedi o uskrsnuću i Isusovu božanstvu, pa ne primjećujemo koliko je to teška i skandalozna izjava

Uskrsnuće je šah-mat

Doista, ako je ono što piše u Evanđelju stvarnost, ako je ono u što nas Luka uvjerava istina, ako je Isus zaista tjelesno uskrsnuo, onda je to šah-mat svim drugim religijama, filozofijama i svjetonazorima – prekretnica koja mijenja sve! Bilo je puno propovjednika u prošlosti, bilo je puno čudotvoraca i učitelja, bilo je i onih koji su tvrdili da su baš oni božanskog podrijetla, ali nitko od njih nije nakon smrti ponovno ustao. Možda smo se kao kršćani malo previše naviknuli na propovijedi o uskrsnuću i Isusovu božanstvu, pa ne primjećujemo koliko je to teška i skandalozna izjava. Ako je Isus uskrsnuo, tada je to najvažniji događaj u povijesti i ni jedne sekunde svojega života tu spoznaju ne bismo smjeli smetnuti s uma. Ako pak Isus nije uskrsnuo, onda je kršćanstvo najveća prijevara u povijesti i naša je dužnost učiniti sve da je zaustavimo. Moramo odlučiti što ćemo s tom skandaloznom tvrdnjom prvih kršćana… Jesu li svi oni prevaranti, ili luđaci, ili govore istinu?

Mnogi su ljudi spremni umrijeti za svoja uvjerenja, no za laž nije nitko

Prijevara, halucinacija ili istina

Razmotrimo ove tri mogućnosti, najprije onu da su apostoli lagali. Kada netko laže, čini to radi svoje koristi. Koju su korist imali apostoli i prvi kršćani? Progone? Prijezir i odbacivanje? Pa da i pronađemo donekle uvjerljivu teoriju o emotivnoj i psihološkoj koristi zbog nekog oblika moći ili utjecaja, svi bismo se, vjerujem, složili da su lažljivci vrlo loši mučenici. Mnogi su ljudi spremni umrijeti za svoja uvjerenja, no za laž nije nitko. A znamo da su brojni apostoli i prvi kršćani ubijeni zato što nisu htjeli odustati od svjedočenja onoga što su vidjeli: Isusa koji je pobijedio smrt.

Ipak, je li sve to možda bila neka kolektivna psihoza ili masovna halucinacija? I u naše vrijeme možemo vidjeti brojne primjere ljudi koji postaju zaluđeni određenim idejama ili karizmatičnim vođama, te zaista daju svoje živote za njih. No u temelju svih takvih ludosti stoji neka ideja ili uvjerenje, a ne povijesni događaj: ti ljudi slijede tuđe riječi, a ne ono što su vidjeli vlastitim očima. Apostoli i brojni drugi očevici nisu pošli u smrt zbog fanatične odanosti mrtvom učitelju, nego zbog onoga što su nepobitno vidjeli svojim očima: Isus je bio mrtav i potom uskrsnuo.

Na kraju jedino možemo zaključiti da je Isusovo uskrsnuće posve istinito, što znači da sve religije i filozofije protivne toj istini padaju u vodu, a evanđelje ostaje najvažnija vijest u povijesti, ali i najvažnija vijest za naš život.

Božja riječ jest teška i oštra, ali to je u konačnici radosna vijest koja nam otkriva da Bog svoj narod oslobađa, a ne kažnjava

Izraelci su u prvom čitanju, kad su čuli Božju riječ i postali svjesni svoje grešnosti, počeli plakati od jada. No svećenici su ih umirivali. Božja riječ jest teška i oštra, ali to je u konačnici radosna vijest koja nam otkriva da Bog svoj narod oslobađa, a ne kažnjava, da pobjeđuje smrt i patnju, a ne uvodi u nju. Zato svećenici svima prisutnima govore da obrišu suze i počnu slaviti. „Jer radost Gospodnja vaša je jakost.” (Neh 8,10).