Put prema Betlehemu povezuje one koji njime idu. One koji se u duhu Betlehema okupljaju oko obiteljskog stola, u prijateljskom krugu, u prostoru u kojem tko prebiva.

Dobro je upitati se tko će se ove godine u vrijeme Božića oko našeg obiteljskog stola, u našem prijateljskom krugu, okupiti, a tko izostati? Tko će u odnosu na prethodne Božiće, sada s onu stranu vječnosti, trajno izostati? I tko će s obiteljskog, prijateljskog okupljanja izostati iz kakvog vremenitog razloga?

Nemoguće je biti pred Djetetom položenim u jasle ako se ikoga iz susreta s njim isključuje.

Dobro je u svome srcu trajno čuvati mjesto za one koji su otišli pred nama, a prebivaju u našim srcima. Za one koji su sudjelovali u oblikovanju naših srca. Dobro je i u svome srcu i u prostoru u kojemu živimo, uz obiteljski stol, u svom domu, uvijek imati pripravljenu stolicu i za one kojih nema. Koji su izostali. Da osjete da su uvijek i unatoč svemu dobrodošli. Jer Betlehem je gostoljubivo mjesto, mjesto koje nikoga ne isključuje. Nemoguće je biti pred Djetetom položenim u jasle ako se ikoga iz susreta s njim isključuje. Ako se ikoga zaboravlja.

Bog umije učiniti prohodnima i putove koje mi ni ne primjećujemo.

Božić se događa u dubinama čovjekovog bića, u dubinama zajedništva. No Božić nije isključen ni iz površnosti, jer čudo Božića i u njemu umije posaditi svoje sjeme, i kroz njega utrti svoj put. Dobro je znati: Bog umije učiniti prohodnima i putove koje mi ni ne primjećujemo. Jednako tako, i kad se Božić događa u dubinama, čežnja za njim se nikada ne ispunja do kraja. Štoviše, što se u većim dubinama događa, čežnja za njim biva sve snažnija.

Nije dobro biti grub prema površnosti, niti zadovoljan s dubinama. Jer i površnost i dubine nedorasle su Božiću. Do njegove malenosti, uostalom, nije ni moguće dorasti. Živeći njegovu blagost, otkrivat ćemo njegovu zahtjevnost i tako snažno, uvijek sve snažnije, kušati njegovu čudesnost.

Izvor: Mreže riječi