Iz godine u godinu osjeti se porast broja vjernika, a jedan od pokazatelja su pričesti kojih je po nekoliko tisuća godišnje više unazad 4-5 godina otkad su mladi počeli intenzivnije živjeti svoj odnos s Bogom i dolaziti na svetu misu izazvani mirnim poticajem da su 'duhovno neuhranjeni'.
U zagrebačkom naselju Botinec u maloj i gotovo neprimjetnoj crkvi sv. Stjepana Prvomučenika već dvije godine događa se prava proslava živog Boga. Tamo je, naime, od ponedjeljka do petka od 8 do 17:30 izložen Presveti oltarski sakrament pred kojim uvijek ima vjernika u molitvi.
„Ideja je došla spontano”, objašnjava župnik župe sv. Stjepana vlč. Ivica Berdik. Mladi su prije toga često odlazili u nedaleku kapelu Corpus Domini u kojoj se obavlja cjelodnevna adoracija euharistijskom Spasitelju, jer su imali potrebu više družiti se s Isusom u sakramentu klanjanja, dok se nije ukazala mogućnost organizirati se i u vlastitoj župi. Kako se radi o obiteljskoj kući prenamijenjenoj u sakralni prostor pobožnost se obavlja s kora s pogledom na Presveto izloženo u podrumskom prostoru crkve koja ostaje zaključana, dok se na kor dolazi kroz poseban ulaz.
No, sve je počelo nešto ranije. „Prije 4 godine mladima je u župu na duhovnu obnovu došao poznati karizmatik laik Mijo Barada i bacio pred njih izazov rekavši im da su ‘duhovno anoreksični’, ‘duhovno neuhranjeni’, da se duhovnost ne postiže jednim Očenašem dnevno ili 2 minute molitve s Gospodinom, već da je potrebno puno više moliti da bi se milost Božja mogla izlijevati. Taj izazov je izazvao mlade na duhovni boj, oni su to prihvatili i tako je krenulo”, tumači vlč. Ivica.
Iako postoji lista za upis, kako bi se uvijek barem jedna osoba našla pred Presvetim, danas više nije neobično vidjeti u molitvi i desetak vjernika u isto vrijeme. „Mladi su se u velikom broju odazvali, gotovo da ih moramo tjerati iz crkve da se malo odmore”, šaljivo dodaje župnik te nastavlja:
„To bude prekrasno za vidjeti, ja sam kao župnik nekoliko puta pratio događanje, dolaze mala djeca koja su, rekli bi, još u pelenama, dolaze roditelji, djedovi, bake, radnički dio društva, umirovljenici, ljudi koji su u molitvenim zajednicama i iz drugih župa, teško je uopće nabrojiti koliko je to uzelo maha, a to samo pokazuje kolika je potreba ljudi da mogu svoju pobožnost obaviti pred živim Isusom, to je veliki blagoslov ovdje u župi.”
Subotom navečer također je predivno doći u Botinec i vidjeti crkvu dupkom punu mladih koji u tišini čitaju Bibliju, mole i razmatraju pred Presvetim, to je jedno animirano klanjanje, pa bude i pjesme, za svakoga po nešto.
Osim toga, svaki dan na misnim slavljima ima 15-20 ministranata kod oltara, i to srednjoškolci, studenti i radnička mladež koja svaki dan redovito ministrira. Vlč. Ivica tumači kako se iz godine u godinu osjeti porast broja vjernika, a jedan od pokazatelja su pričesti kojih je po nekoliko tisuća godišnje više unazad 4-5 godina otkad su mladi počeli intenzivnije živjeti svoj odnos s Bogom i dolaziti na svetu misu izazvani mirnim poticajem da su ‘duhovno neuhranjeni’.
Govoreći o plodovima ove pobožnosti u svojoj župi, vlč. Berdik ističe svjedočanstva o pomirenju u obiteljima, o sređenim odnosima, rješavanju sporova… „To je jedan tihi način kako Bog djeluje u srcima ljudi, učvršćuje vjeru, vraća obitelji, sve u jednoj tišini, a zapravo dovoljno snažno da se ide naprijed.”
Župa sv. Stjepana Prvomučenika u Botincu nedavno je ugostila Johna Pridmorea, obraćenog gangstera iz Londona, a svakog mjeseca nastoji organizirati barem jedno slično gostovanje. Uz to imaju i biblijsku grupu, udrugu „Izvor ljubavi”, karizmatsku zajednicu „Nanovo rođeni”, a organiziraju i župni Hod za život.
Na pitanje nada li se da će njihova župa poslužiti kao primjer drugima da organiziraju svakodnevna klanjanja pred Presvetim, naš sugovornik, župnik Ivica Berdik odgovara:
„Daj Bože, mi imamo crkvu u podrumu jedne župne kuće, crkvu tek trebamo graditi, ona nam je jako draga i mila, tu se rado sastajemo, tu se odvija sav taj naš vjerski život i zbog okolnosti kakve jesu gdje je kor odvojen od crkve možemo organizirati to klanjanje. To nije moguće u svim, pogotovo ne u starim crkvama, ali pozivam braću svećenike da otvore vrata crkava za klanjanje gdje god je to moguće, da nađu način kako to provesti. Zahvaljujući laicima koji su odgovorili na izazov te zahvaljujući zagovoru sv. Josipa mi to danas imamo i možemo osjetiti velike milosti Božje prisutnosti. Potičem i druge da to učine u duhu razboritosti pastorala na način da bude zaštićeno Presveto te očuvana svetost prostora.”
Svakodnevni susret sa živim Isusom u Oltarskom sakramentu, osim u zagrebačkom Botincu te spomenutoj kapeli Corpus Domini moguć je u još nekim hrvatskim gradovima:
– župa sv. Terezije od Djeteta Isusa na Podvežici u Rijeci – klanjanje je u kapeli posvećenoj sv. Ivanu Mariji Vianneyu svaki dan od 0 do 24 sata
– župa sv. Petra u Splitu – klanjanje pred Presvetim je u kapeli Gospe Ranjene svaki dan od 7:30 do 17 sati
– župa Pohođenja Blažene Djevice Marije u Njivicama u Šibeniku – klanjanje je u crkvici svete Elizabete od 8 do 19 sati
– župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Crikvenici – otvorena je kapelica Milosrdnog Isusa za danonoćno klanjanje od 0-24 sata
Ako i u vašim župama postoji organizirano svakodnevno klanjanje pred Presvetim pišite nam na info@hkm.hr! S radošću ćemo objaviti.