Svi se nečega bojimo. Srce nam počne jače lupati, razum nema odgovora, očekujemo kaznu, oduzima nam se snaga i gasi se volja za borbom. Strah nas može udaljiti od mnogih blagoslova, i zbog njega činimo mnoge kompromise koji nerijetko vode u grijeh. Sam po sebi strah nije grijeh, međutim navodi nas da bježimo i oduzima nam snagu da se borimo za ono što želimo. Nije nam jasno zašto se neke žene boje miševa kada su veće i jače od njih, niti nam je jasno zašto se muževi boje da će već sutra bankrotirati i da neće moći svojoj obitelji priskrbiti potrebno, a već imaju stalan posao. Zašto se javljaju takvi, ali i mnogi drugi strahovi?
Strah je suprotnost vjeri
Vjerom se ugađa Bogu, dok strah najčešće vodi tome da se ugodi đavlu. Strah je vrsta vjere kojom vjerujemo u neuspjeh. Bog je stvorio svijet tako da funkcionira po načelima vjere – ako se bojim da neću uspjeti, ja zapravo vjerujem u svoj neuspjeh. Đavao u svemu kopira Boga i njegovo kraljevstvo, stoga ono što Bog želi da vjerom osvojimo i prihvatimo, strah čini da istom vjerom izgubimo. Kako bih vam približio ove tvrdnje, dat ću jedan svima poznat primjer. Nalazimo se u školskim klupama, u tijeku je ispitivanje, a učiteljica otvara imenik i čeka se koga će otvoriti. Netko kaže: “Joj, sigurno će sad mene otvoriti”, i zaista tako i bude. Taj netko je povjerovao u svome strahu da će biti otvoren i ispitan.
Kako se osloboditi straha i na koji način doći do mira i Božje blizine?
Odgovor sam pronašao u Jošuinoj knjizi, u prvom poglavlju, na jednom od susreta istoimenog programa Jošua (koji se zasniva na principu Škole molitve, a vodimo ga u sklopu Udruge Eho). Jošua se nalazi u velikim problemima. Nakon Mojsijeve smrti on postaje novi vođa Izabranog naroda i njegov je zadatak da uvede Izrael u obećanu baštinu, u zemlju Kanaan. U toj zemlji prebiva više naroda protiv kojih će morati ratovati kako bi osvojio zemlju. Isto tako jedan od prvih problema je osvajanje Jerihonske utvrde. Kako i vidimo, Jošua ima razloga za zabrinutost, pa i strah, vodi veliki narod u rat i pred njim su mnoge velike i važne odluke.
Bog daje tri upute ili načina kojim se Jošua oslobodio straha. Prema tekstu (Jš 1, 6-9) to su:
- Poznavanje Božjih obećanja
- Držanje Božjih zakona
- Božja prisutnost
Božja obećanja
„Budi odvažan i hrabar, jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati.“ – Prvi korak u oslobođenju od straha je poznavanje Božjih obećanja, poznavanje onoga što nam po vjeri već pripada, ono što je na nebesima za nas već pripremljeno. Jahve je Jošui obećao da njima zemlja na koju idu već pripada, potrebno ju je samo osvojiti, tj vjerom prihvatiti. Poznavajući Božja obećanja već se u nama javlja neka nada i smjer kojim nam je ići i zato ovim korakom grabimo ka oslobođenju od straha.
Držanje Božjih zakona
“Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo, da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano. Samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima.” – Drugi korak su Očeve upute kojima nas uči kako živjeti u svijetu. Držanjem tih uputa udaljujemo se od grijeha, a približavamo Bogu. Ulazeći u grijeh gubimo moć rasuđivanja, osjećamo se posramljeno i udaljeno od Boga, gubimo smisao, i čak iako znamo za Božja obećanja, nećemo moći pobijediti strah ako ćemo ustrajati u grijehu bez odluke za poboljšanjem. Mir i pobjeda nad strahom potvrđuju se življenjem po evanđeoskom zakonu ljubavi jer savršena ljubav izgoni svaki strah (1 Iv 4,18). Kao student vjerujem da je Gospodin sa mnom na svakom ispitu i da će mi pomoći, međutim ako ne učim i ne obavljam svoje zadaće, ne mogu se pozivati na Boga da će mi On pomoći jer nisam napravio svoj dio, nisam ni dao prostora Bogu da djeluje. Božja Riječ nam treba neprestano biti na usnama, ali i u mislima. Što se više ispunimo njome, lakše ćemo izvršavati Božje upute.
Božja prisutnost
“Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš s tobom je Jahve, Bog tvoj.””– Treći korak kao šećer na kraju, prisutnost Boga živoga. Blizina njegove iscjeljujuće ljubavi, nešto neopisivo, osjećaj da sam ljubljen, siguran, u Očevu zagrljaju…Vjerujem da su mnogi od nas doživjeli tu prisutnost. Neki su to osjetili na misi, neki nakon ispovijedi, drugi u osobnoj molitvi, na karizmatskim susretima itd. Kada se prisjetimo tih trenutaka, možemo se sjetiti da u tom trenutku straha NEMA. Ako smo se do tada i bojali i strahovali, kad smo osjetili Božju blizinu, straha više nije bilo. Bog je mir (Mih 5,4), to je dio njegove osobnosti, jednostavno je takav – MIR. Što više vremena provodiš u njegovoj prisutnosti, strah ima sve manje šanse da te zarobi.
Za kraj, Jošua je zaista uspio u svojim pothvatima i bio je sretan zahvaljujući Božjoj uputi da se oslobodi straha. Možda je ovo stvarno istina i vrijedi pokušati, možda ćeš čitajući ovo osjetiti i povjerovati da se Bog zaista brine za tebe i da te nikada neće napustiti, niti će te ostaviti (Jš 1,5).
Izvor: Eho projekt