Visina ne može postojati bez dubine. Visoka stabla moraju imati duboke korijene. Visoke zgrade moraju imati duboke temelje. Tako je, u duhovnom svijetu, s veličinom i malenošću. Veliki je malen. „Velika mi djela učini Svesilni… što pogleda na neznatnost službenice svoje“; „Tko hoće biti prvi, neka bude posljednji.“ Krist je Prvi i Posljednji. Alfa i Omega.

Dubina ide pred visinom. Najprije se grade temelji. Malenost ide pred veličinom. Svaka je veličina samo zbroj malenih čestica. Nestanu li sve čestice, što ostaje od velikog svemira? Koliko je iluzornosti u svakoj veličini! Veličina se zapaža na prvu, ali dubljim uvidom otkriva se neznatnost. Prava stvarnost. Ono što jest. Zrno gorušice je najmanje, a izrasta u veliko stablo na kojem se gnijezde ptice nebeske. Sjeme daje stablo, uz uvjet da se raspadne. Umre. Ako li ne umre, ne donosi ploda. Zato Bog najprije ponižava, a zatim uzvisuje. „Ruši u podzemlje i odande diže. Nema toga tko bi izmakao ruci njegovoj!“ Ne može se zaobići ta zakonitost.

Veličina se zapaža na prvu, ali dubljim uvidom otkriva se neznatnost

Sv. Pavao kaže: „Neka vas ne zanosi ono što je visoko nego ono što je neznatno.“ Oduševljenje veličinom dolazi nam samo od sebe. Oduševljenje neznatnošću ide protiv zakona našeg tijela. Ono je odozgor. Nastaje prodorom milosti u našu površnu i lažnu dušu. Sve je puno lažnih veličina. I zato je sve to osuđeno na propast. „Svačije će djelo proći kroz vatru. Sve je golo i razgoljeno pred Onim koji jest.“ Zato on najprije ruši. Moraju pasti sve lažne veličine da bi se gradile istinske. Njegova rušilačka ruka samo nam čini dobro. Vodi nas na novi početak. Na stvarni rast. Stvarnu plodnost. I naše ruševine koristi za izgradnju nečeg novog. Reciklira ih.

Malenost sama po sebi ne znači ništa. Ona tek dobiva snagu i smisao u veličini. Nema smisla biti samo malen niti samo velik, nego jedno i drugo. Velik i malen. Prvi i Posljednji. Alfa i Omega. Sva slova. Što znači neki zarez sam za sebe? On je malen, ali je ujedno velik kada je u rečenici i pripovijesti. Cjelini. Mala Gospa je ujedno i Velika Gospa. Mali Isus je ujedno i veliki Bog. Gospa je velika jer je malena. Isus je velik jer je malen.

Poniženje je ujedno uzdignuće, a uzdignuće poniženje

U Bogu su spojene suprotnosti. Poniženje je ujedno uzdignuće, a uzdignuće poniženje. „Ja kad budem uzdignut sa zemlje sve ću privući k sebi.“ Cilja na križ. Prekriženu veličinu. Dobro ukopano drvo na vrhu brijega. Posljednje mjesto za poželjeti. Pa ipak ga je on želio. I ne samo on. Toliki za njim. I danas ih je pun svijet premda su skriveni našim očima. Stvarno su veliki. Mange! Privlačna snaga križa. Dolazi odozgor. Tko bi bio oduševljen križem ako mu nije dano odozgor? Tko može doći Raspetome ako ga ne privuče njegov Otac? Tko se može dati dragovoljno razapeti, poniziti, toliko smanjiti, ako u njemu ne djeluje Duh Sveti? Istinska mudrost. Sveobuhvatna mudrost. Vidovita. Prodorna. Ona koja razumije da je poželjno svako rušenje veličine. Ona koja je ludost u očima ovoga svijeta.

„Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne!“ Velika/Mala Marijo, moli za nas!

Izvor: Nedjelja.ba