Mihovil Rua rođen je u Torinu, 9. lipnja 1837. s obitelji živi u blizini tvornice u kojoj mu radi otac. Nakon očeve smrti njegovoj majci su obećali da će ga zaposliti u toj istoj tvornici. U trećem razredu u školi Kršćanske braće susreće don Bosca koji u njemu prepozna nešto posebno. On mu pruža ruku kao i svim mladićima i kaže: „Nas dvoje sve ćemo dijeliti popola“. Nakon završetka trećeg razreda „svetac mladeži“  poziva ga k sebi i dovodi u Valdocco gdje mu se u srcu rađa svećenički poziv, piše uss.hr.

3.listopada 1852. dobiva od don Bosca klerički habit u Becchiju u Castelnuovu, a 26.siječnja 1854. don Bosco predlaže četvorici mladića, Rui, Caglieru, Rocchiettiju i Artigliji, da osnuju salezijance. Prijedlog se sastoji u tome da obećaju kako će pokušati živjeti „djelatnu ljubav prema bližnjem“ U Don Boscovoj sobi 25. ožujka 1855. Mihovil daje „jednostavne zavjete“ te tako postaje prvi salezijanac. U Valdoccu se rađaju postolarske i krojačke radnje te tiskare. Mnogi su dječaci tako mogli promijeniti svoju egzistenciju. Dobiva od njega puno povjerenje pomažući mu čak i u skicama za knjige. Rua je podučavajući vjeronauk i niže razrede osnovne škole poznavao beskrajne priče bijede.

Nakon smrti don Boscove mame Margerite 1856. Mihovil dovodi svoju majku Ivanu Mariju koja ostaje uz dječake 20 godina, do smrti. U veljači 1858. don Bosco piše pravila kongregacije i  Mihovil ih prepisuje. Zajedno ih nose u Rim, da bi ih odobrio papa Pio IX.

18. prosinca 1859. službeno se osniva Salezijanska družba. Zajedno sa don Boscom ona ima 18 članova.  Dana 29. lipnja 1860. Mihovil Rua zaređen je za svećenika. Tri godine poslije otvara prvu salezijansku kuću van Torina: malo sjemenište u Mirabellu Monferatu. Nakon dvije godine provedene tamo, vraća se u grad dok se u Valdoccu gradi bazilika Marije Pomoćnice. Don Rua postaje nadglednik brojnih djelatnosti te u isto vrijeme odgovara na pisma poslana Don Boscu. Radi bez prestanka i u srpnju 1868. kolabira od bolesti. Unatoč pogubnim liječničkim prognozama, ozdravlja; kažu po zagovoru Don Bosca. Među dječacima u oratoriju rađaju se redovnička zvanja. Te se godine završavaju radovi na svetištu; godine 1872. prve redovničke zavjete daju prve Kćeri Marije Pomoćnice; 1875. prvi misionari putuju u Argentinu predvođeni don Caglierom. Zatim nastaju Salezijanci suradnici i Bollettino Salesiano. Valdocco postaje ogroman, dok u Rimu papa Leon XIII. moli Družbu da započne gradnju bazilike Sacro Cuore (Sveto Srce). Don Bosco je često bio na putu po Francuskoj i Španjolskoj, a don Rua mu je bio blizu. Godine 1884. narušava se zdravlje don Bosca i papa savjetuje ali i imenuje 7.studenog don Mihovila Ruu vikarom sa pravom nasljedstva. U noći s 30. na 31. siječanj 1888., u prisutnosti mnogih svećenika, daje svecu posljednji blagoslov. Zatim pred svecem ostaje dva sata na koljenima.

Postavši vrhovni poglavar Salezijanske družbe i prvi Don Boscov nasljednik, don Rua je vjerni tumač, realizator, učvršćivač i nastavljač karizme u svim dimenzijama s vrlo jasnim ciljem od početka svog mandata: „Misao koja mi ostaje usađena u glavi je da se ne smijemo precijeniti što imamo takvog oca. Zbog toga jer naša briga mora biti pomoći i u svoje vrijeme trajno razvijati djela koja je on počeo, vjerno slijediti metode koje nas praktično uči i našim načinom govoriti i djelovati nasljedujući primjer koji nam je Gospodin u njemu pokazao. Ovo će, dragi sinovi, biti program kojeg ću se držati; neka ovo bude cilj svakog salezijanca“.

U 22 godine njegova mandata, salezijanske ustanove se povećavaju. Don Rua je bio neumorni misionar, vjerni primjer preventivnog odgojnog sustava. Već u godinama, bio je prikovan za krevet. Umire u noći s 5. na 6. travnja 1910., mrmljajući molitvu koju ga je don Bosco naučio: „Draga Majko, Djevice Marijo, daj da spasim dušu svoju“. „Drugi otac Salezijanske obitelji“ bio je pokopan uz učitelja. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 29. listopada 1972., izjavljujući: „Salezijanska obitelj je u don Boscu imala početak, u don Rui nastavak. On je po primjeru sveca učinio školu svojih pravila i duha, svoje svetosti i primjera. Don Rua je otvorio tradiciju.“ Njegova grobnica nalazi se i štuje u kripti bazilike Marije Pomoćnice u Torinu.

MOLITVA

Bože, naš Oče,

blaženom si svećeniku Mihovilu Rui,

duhovnom nasljedniku don Bon Bosca,

dao dar odgajanja mladih

po svojoj božanskoj slici;

daruj i nama, pozvanima na odgoj mladih,

da prepoznamo istinsko lice Krista, Tvoga Sina.

Molimo te da proslaviš svog slugu

I da nam po njegovu zagovoru daruješ

milost koju te molimo.

Po Kristu Gospodinu našem.

Amen!