Trećega dana mjeseca siječnja Crkva slavi Ime Isusovo. Gospodinu Isusu posvećen je, uz ostale, blagdan Presvetog Imena Isusova. Njegovo je ime i znamen i poruka, i program i obećanje.

Uoči toga blagdana napomenimo da ime Isus hebrejski glasi ″Jošua″ ili ″Jehošua″ ili ʺJešuahʺ i znači ′Jahve, naš Bog, spašava′ ili ′Bog je Spasitelj′. Prisjetimo se rijéčî apostola Pavla koji u ″Poslanici Filipljanima″ kaže da je Bog preuzvisio Isusa i darovao mu ime, „ime nad svakim imenom!“ (Fil 2,9). Štovanje Presvetoga imena Isusova imamo na poseban način zahvaliti svetomu Bernardu iz Clairvauxa, pripadniku cistercitskoga reda, koji je u 12. stoljeću potaknuo i proširio ovo štovanje. Stoljeće nakon toga, sveti Franjo Asiški sa silnom je gorljivošću izgovarao Isusovo ime, a braću opominjao: ″Kad Njegovo ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem, licem do zemlje!″

U vezi s Isusovim imenom stoji i monogram IHS, koji su mnogi skloni tumačiti kao kraticu latinskoga ″Iesus hominum Salvator″ odnosno ″Isus Spasitelj ljudi″, što u stanovitome pogledu nije pogrješno, ali ipak odstupa od izvorne simbolike ovih slova. Naime, posrijedi su grčka slova I (″iota″), H (″eta″) i Σ (″sigma″), kojima počinje grčko ime IHΣOYΣ (Iesous) – a to je ime Isusovo. Monogram IHS preuzet će u 16. stoljeću sveti Ignacije Loyolski kao grb svoje Družbe Isusove s geslom ″In nomine Iesu″ ili ″U ime Isusovo″. Sveti Ignacije bio je toliki štovatelj Isusova imena, da se njegovi sljedbenici, članovi crkvenoga reda koji je sveti Ignacije osnovao, ne zovu po svojemu osnivaču – nego im je u nazivu upravo ime Isusovo. Vodeći se poniznošću (lat. ″humilitas″) sveti Ignacije nije htio da se njegovi sljedbenici nazovu po njemu (npr. ″ignacijevci″) – nego po Isusu, prema imenu Isusovu: Družba Isusova, Isusovci.

Ime Isusovo počelo se u liturgijskim slavljima osobito štovati od 14. stoljeća, posebice među franjevcima. Najviše su Ime Isusovo promicali franjevački svetci Bernardin Sijenski i Ivan Kapistran u 15. stoljeću te u 17. i 18. stoljeću Leonardo Portomauricijski. Treba reći da je sveti Bernardin Sijenski podizao zastavu s istaknutim natpisom IHS, a kasnije su se dotična slova uklesavala u kamen i urezivala u drvo. Sveti Bernardin Sijenski i sveti Ivan Kapistran nosili su sa sobom monogram Presvetog Imena Isusova i u tome su znaku propovijedali i blagoslivljali bolesnike.

Naposljetku recimo i to da je blagdan Imena Isusova uvršten 1721. u glavni kalendar Katoličke Crkve, a reformom koju je početkom 20. stoljeća proveo sveti papa Pio X. slavi se 3. siječnja. Presvetom Imenu Isusovu posvećene su brojne župe, crkve i kapele u Hrvatskoj i diljem svijeta.